Rev-2126/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2126/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice M. Lj. iz O. koju zastupa I. S., odvjetnik u N., protiv tuženika S. i A. B. koje zastupa I. B., odvj. u N., radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 22. veljače 1990. br. Gž-890/90-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Našicama od 8. prosinca 1989, br. P-398/89-5, u sjednici održanoj dana 22. siječnja 1991,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda tuženici su dužni priznati tužitelju vlasništvo u 14/100 dijela nekretnina pobliže označenih u izreci te presude te mu izdati tabularnu ispravu i naknaditi parnični trošak.

Drugostepeni sud je preinačio presudu prvostepenog suda i tužbeni zahtjev odbio, a tužitelja obvezao da tuženicima naknadi parnični trošak.

Protiv presude drugostepenog suda tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Tuženici su odgovorili na reviziju poričući njezine navode i predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.

Javni tužilac Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tužitelj je zahtjevom svoje tužbe (list 24) tražio da mu tuženici priznaju suvlasništvo u 14/100 dijela nekretnina pobliže označenih u izreci presude prvostepenog suda, te da mu izdaju tabularnu ispravu. Utvrdio je da je on od tuženika usmenim kupoprodajnim ugovorom, koji je izvršen, kupio dio njihove parcele br. 5224/1 u širini od 18 m po cijeloj dužini parcele, što da odgovara prije spomenutom suvlasničkom omjeru parcele kao cjeline.

Drugostepeni sud je takav zahtjev tužitelja ocijenio kao neosnovan.

Takvo pravno stajalište drugostepenog suda je pravilno.

Po odredbi čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

Kako zemljište u pogledu kojega tužitelj traži da sud utvrdi njegovo pravo vlasništva nije na njegovo ime upisano u zemljišnim knjigama on nije ni stekao vlasništvo pa stoga njegov zahtjev nije osnovan.

Budući da je tužitelj, prema vlastitoj tvrdnji, kupio od tuženika određeni dio njihove zemljišne parcele, a ne suvlasnički dio cijele te parcele, to nema pravo tražiti od tuženika ispravu za upis prava suvlasništva parcele u cjelini, kao što traži svojim tužbenim zahtjevom.

Stoga je drugostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev ocijenio kao neosnovan te preinačio presudu prvostepenog suda koja je smatrajući tužbeni zahtjev osnovanim ovome udovoljila.

Nije osnovan prigovor tužitelja u reviziji da je drugostepeni sud bitno povrijedio parnični postupak time što nije ukinuo presudu prvostepenog suda i naredio tom sudu da izvrši novu parcelaciju. Ovo stoga što takvo odlučivanje ne bi bilo u okviru tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP)

Iz tih razloga je reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 22. siječnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.