Gzp-168/2007-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 168/07-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan u pravnoj stvari predlagateljice V. Č. iz S., koju zastupa punomoćnik A. J. sin predlagateljice, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 26. ožujka 2007., dana 13. studenog 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Predlagateljici V. Č. određuje se primjerena naknada u iznosu od 15.300,00 (petnaest tisuća tristo kuna) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 26. ožujka 2007., podnijela temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj. 150/05. i 16/07., – dalje: ZS), zahtjev za suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog ne donošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Zadru pod poslovnim br. Gž-1300/03.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Biogradu na moru, poslovni br. P-176/85.i očitovanja Županijskog suda u Zadru od 30. srpnja 2007. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o zaštiti prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):

- da je tužiteljica M. S. iz Z. 7. lipnja 1985. Općinskom sudu u Biogradu na moru podnijela tužbu protiv I tuženog I. Č. i II tužene V. Č. (u ovom postupku predlagateljice) radi utvrđenja nedopustivosti izvršenja,

-da je sud zaprimio podneske II tužene 7. travnja 1988. i 11. svibnja 1988., a tužiteljice 29. lipnja 1988.,

- da je na ročištu održanom 22. rujna 1988. tužitelj povukao tužbu u odnosu na I tuženog I. Č.,

- da je Općinski sudu Biogradu na moru na ročištu održanom 19. listopada 1988. donio rješenje pod poslovnim brojem P-176/85. kojim je utvrdio da je s 19. listopadom 1988. nastupilo mirovanje postupka,

- da je podnescima od 23. prosinca 1988. i 10. travnja 1989. tužiteljica predložila sudu nastavak postupka,

- da je 3. siječnja 2000. tužena dostavila sudu punomoć za A. J. iz S., koga je ovlastila za zastupanje,

- da je na ročištu održanom 5. siječnja 2000. sud donio rješenje kojim se ročište odgađa na neodređeno vrijeme,

- da je podneskom od 3. siječnja 2000. tužena predložila sudu da odbaci tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti,

- da podnescima od 6. studenog 2001., 20. veljače 2002. i 6. ožujka 2002. tužena požurivala sud da zakaže ročište,

- da je 7. lipnja 2002. Županijski sud u Zadru donio rješenje pod poslovnim brojem 3.Su:215/02. kojim je odbio zahtjev tužene za izuzećem predsjednika Općinskog suda u Biogradu na moru M. M. u spisu tog suda poslovni broj P-176/85. kao neosnovan,

- da se podneskom od 14. listopada 2002. tužena očitovala na tužbu i tužbeni zahtjev i predložila da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti,

- da je na ročištu održanom 15. listopada 2002. sud odlučio izvršiti uvid u spise I- 84/85, presudu P-354/85, kao i predmet pod posl. br. Ovr-375/98,

-da je 15. listopada 2002. Općinski sud u Biogradu na moru donio presudu pod poslovnim brojem P-176/85. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice,

- da je 24. prosinca 2002. tužiteljica podnijela protiv navedene presude žalbu, a 8. siječnja 2003. tužena je dostavila sudu odgovor na žalbu i dopunu odgovora na žalbu 10. siječnja 2003.,

- da je 20. prosinca 2006. Županijski sud u Zadru donio presudu pod poslovnim brojem Gž-1300/03. kojom je odbio žalbu tužiteljice M. S. kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Biogradu na moru poslovni broj P-176/85.,

- da je presudu Županijskog suda u Zadru pod poslovnim br. Gž-1300/03. od 20. prosinca 2006. tužena zaprimila 22. siječnja 2007.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u ovom postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku, u situaciji kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se zaštita traži nije pravomoćno okončan do dana odlučivanja o zahtjevu predlagateljice.

Međutim, za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice u konkretnom slučaju, a budući da je tužba podnesena 7. lipnja 1985., tj. prije nego je na snagu stupio Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu 5. studenog 1997. - "Narodne novine", - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) razdoblje razmatranja uzima se ono nakon stupanja na snagu tog Zakona i teče od 6. studenog 1997. pa do 22. siječnja 2007., dana kada je predlagateljica zaprimila presudu Županijskog suda u Zadru pod poslovnim br. Gž-1300/03., od 20. prosinca 2006., što ukupno iznosi 9 (devet) godina, 2 (dva) mjeseca i 16 (šesnaest) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka pred Općinskim sudom u Biogradu i Županijskim sudom u Zadru, u navedenom pravno relevantnom razdoblju ima smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav).

Dugotrajnost postupka u konkretnom slučaju posljedica je neaktivnosti prvostupanjskog suda,u postupku koji pravno nije složen.

U promatranom razdoblju postupak se vodio od 1985. do 2003. samo pred prvostupanjskim sudom, koji je bio potpuno neaktivan prvi put u periodu od 7. lipnja 1985., do 22. rujna 1988., (kada je održao prvo ročište) i drugi put u periodu od 22. studenog 1988., do 5. siječnja 2000., (kad je odgodio ročište na neodređeno vrijeme) te u trećem periodu od 5. siječnja 2000 do 15. listopada 2002. (kada je prvostupanjski sud donio presudu), a koja neaktivnost je i dovela do toga da ovaj postupak traje tako nerazumno dugo.

S druge strane, predlagateljica svojim ponašanjem nije doprinijela ukupnoj duljini trajanja postupka. Dapače ona je podnescima pokušavala ubrzati rad suda i to pogotovo u periodu potpune neaktivnosti prvostupanjskog suda. Utoliko je valjalo udovoljiti zahtjevu predlagateljice.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj. Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i dosuditi primjerenu naknadu, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. studenog 2007.

SUTKINJA:

Katarina Buljan, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.

Dna:

1) Punomoćniku predlagateljice A. J., S., …

2) Protustranka Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, Zagreb.