Uzp-180/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 180/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice K. Š. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 23. listopada 2008., dana 8. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se predlagateljici K. Š. primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 23. listopada 2008. podnijela Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07 i 113/08 dalje: ZS) u kojem je navela da joj je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod posl. br. Us-9871/06.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Uzp-275/08-6 od 23. lipnja 2009. odbačen je zahtjev predlagateljice kao nedopušten.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom posl. br. II Gžzp-96/10-3 od 14. lipnja 2010. uvažio žalbu predlagateljice kao osnovanu i ukinuo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Uzp-275/08-6 od 23. lipnja 2009. te vratio predmet ovom sudu na ponovni postupak.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok je odredbom iz stavka 2. navedenog članka propisano da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-9871/2006 i očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 28. svibnja 2008. utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01):

- Centar za socijalnu skrb Z., je rješenjem klasa: UP/I-551-06/02-05/1, ur.broj: 381- 101-01/6-02-2 od 24. rujna 2002. odredio da K. Š. prestaje pravo na osobnu invalidninu s danom 31. kolovoza 2002. te je ujedno stavljeno van snage rješenje Centra za socijalnu srb Z., klasa: UP/I-551-06/99-05/18, ur.broj: 381-119-05/21-99-4 od 11. svibnja 1999.,

- protiv tog rješenja K. Š. je podnijela 3. listopada 2002. žalbu,

- Ministarstvo rada i socijalne skrbi, kao drugostupanjsko upravno tijelo, je dopisom od 28. listopada 2003. zatražilo od prvostupanjskog upravnog tijela dokumentaciju,

- Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je rješenjem klasa: UP/II-551-08/02-01/130, ur.broj: 534-06-03-04-1 od 3. ožujka 2004. poništilo prvostupanjsko rješenje i predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak,

- prvostupanjsko tijelo je zaključkom od 7. lipnja 2004. uputilo K. Š. na vještačenje,

- Centar za socijalnu skrb Z., rješenjem klasa UP/I-551-06/02-05/1, ur.broj: 381-104- 01/6-05-8 od 25. svibnja 2005. utvrdilo je da K. Š. prestaje pravo na osobnu invalidninu,

- protiv tog rješenja K. Š. podnijela je žalbu 24. lipnja 2005.,

- Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je rješenjem klasa: UP/II-551-08/05-01/115, ur.broj: 534-09-03-01/4-06-3 od 23. lipnja 2006. odbilo žalbu i potvrdilo prvostupanjsko rješenje,

- protiv tog drugostupanjskog rješenja K. Š. je podnijela Upravnom sudu Republike Hrvatske tužbu 11. rujna 2006.,

- sud je rješenjem posl. br. Us-9871/2006 od 12. rujna 2006. pozvao tuženo tijelo dostaviti u roku 20 dana odgovor na tužbu sa spisom,

- tuženo tijelo dostavilo je odgovor na tužbu sa spisom 27. listopada 2006.,

- presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-9871/2006-5 od 26. veljače 2009. tužba je uvažena i poništeno je rješenje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi je rješenjem klasa: UP/II-551-08/05-01/115, ur.broj: 534-09-03-01/4-06-3 od 23. lipnja 2006., - postupak je još uvijek u tijeku pred upravnim tijelima.

U razmatranom upravnom postupku predlagateljica je prvi put podnijela žalbu protiv prvostupanjskog upravnog rješenja 3. listopada 2002., dok je drugostupanjsko upravno rješenje doneseno 3. ožujka 2004. Drugi put je predlagateljica žalbu podnijela 24. lipnja 2005., o kojoj je drugostupanjsko tijelo odlučilo rješenjem od 23. lipnja 2006.

Odredbom članka 26. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92), propisano je da ako drugostupanjsko tijelo nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donijelo rješenje o žalbi stranke protiv rješenja prvostupanjskog tijela, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana nakon ponovljenog traženja, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

S obzirom da predlagateljica ničim ne dokazuje, a niti iz pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-9871/2006 ne proizlazi da je iskoristila pravo na pokretanje upravnog spora (tužbu zbog šutnje administracije) u smislu citirane odredbe članka 26. ZUS-a i time pokušala ubrzati upravni postupak dok je on još bio u tijeku, ovaj sud zaključuje da je zahtjev neosnovan u odnosu na duljinu trajanja predmetnog upravnog postupka.

Stoga, u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku započinje podnošenjem tužbe predlagateljice Upravnom sudu Republike Hrvatske (11. rujna 2006.) i traje do dana donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (8. rujna 2010.), a obzirom da je postupak još uvijek u tijeku pred upravnim tijelima, što ukupno iznosi četiri godine, 11 mjeseci i 27 dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed trajanja sudskog postupka (preko tri godine) u konkretnom slučaju, a osobito imajući na umu da je Upravni sud Republike Hrvatske, nakon što je zaprimio odgovor na tužbu tuženog tijela (27. listopada 2006.), odluku donio tek po proteku dvije godine, tri mjeseca i 30 dana (26. veljače 2009.), predlagateljici povrijeđeno pravo prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema ocjeni ovog suda nije se radilo o složenijem predmetu, što bi eventualno opravdavalo duljinu trajanja postupka, a predlagateljica svojim postupanjem nije doprinijela duljini trajanja sudskog postupka.

Visinu primjerene naknade u iznosu od 6.000,00 kuna Vrhovni sud Republike Hrvatske je odmjerio uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. rujna 2010.

SUDAC:

Aleksandar Peruzović, v.r.