Rev-x-268/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 268/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. T. ud. V. iz K., zastupane po punomoćniku J. Č., odvjetniku u S., protiv tuženika S. T. pok. P. iz Z., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-99/13 od 28. studenoga 2013., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu broj P-1580/09 od 15. studenoga 2012., u sjednici održanoj 11. studenoga 2014.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. i II. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da 1/2 dijela nekretnina označenih kao čest. zem. 2529, 2531, 2532, 2534 i 2535 sve u k.o. K., u naravi kuća s okućnicom u K., ne spada u ostavinu pok. P. T. pok. S., kao i da je sada pok. V. T. (Z. T.) pok. P. u trenutku svoje smrti bio vlasnik 1/2 dijela cjeline prije naznačenih nekretnina. Točkom III. i IV. izreke te presude naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 16.076,50 kn te je istodobno odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova. Posebnim rješenjem sadržanim u istoj odluci obustavljen je parnični postupak u odnosu na tužbeni zahtjev pobliže naznačen u izreci tog rješenja, s tim da će se postupak u navedenom dijelu nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđene presuda, kao i rješenje suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i kao podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti tzv „izvanrednu“ reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 2. ZPP).

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (članak 392.a stavak 2. ZPP).

U reviziji se ističe da odluka u sporu ovisi o rješavanju pitanja o kojem revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njima mogli imati različita shvaćanja zbog mogućnosti različitog tumačenja odredbi zakona i to članka 36., 119. i 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12), u svezi s člankom 5., 8. i 359. ZPP-a.

Revident u tom smislu postavlja slijedeća pitanja:

1. „Da li je tužiteljica mogla steći pravo suvlasništva na nekretninama koje su predmet postupka, iako u konkretnom slučaju nije ostvaren, niti dokazan niti jedan od načina stjecanja prava vlasništva na nekretninama predviđen Zakonom, odnosno da li je moguće steći pravo vlasništva, tj. suvlasništva bez ugovora, odnosno dokazanog postojanja sporazuma između vlasnika stvari i navodnog graditelja i to za 1/2 dijela, što je ovdje slučaj pored nespornog ulaganja i drugih osoba sudionika gospodarske zajednice srodnika koji su privređivali, ulagali i gradili sporne objekte, što sve proizlazi iz rezultata provedenog postupka?“

2. „Da li je tužiteljica mogla steći pravo (su)vlasništva neznatnim sudjelovanjem u uređenju objekta izgrađenog na tuđem zemljištu?“

U odnosu na razloge zbog koji smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident navodi da je riječ o pitanjima o kojima revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanjima o kojima je za očekivati da bi o njima u praksi drugostupanjski sudovi mogli imati različita shvaćanja.

Međutim, da bi podnositelj revizije ispunio pretpostavke dopuštenosti revizije iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a, dakle, da je uz postavljena pitanja određeno izložio i razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nije dovoljno samo navesti da se mogu očekivati različiti stavovi drugostupanjskih sudova već bi se takve tvrdnje morale potkrijepiti ukazivanjem na konkretne drugostupanjske odluke ili nepodudarne odluke revizijskog suda.

Kad takvih odluka nema (što u pravilu upućuje na zaključak o izostanku različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba), revident mora izložiti uvjerljive i objektivne razloge iz kojih bi se nametao zaključak da je riječ o pitanju o kojemu bi se, u istovrsnim ili usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama, s obzirom na sadržaj zakonske odredbe, opravdano moglo očekivati različitu praksu drugostupanjskih sudova.

Naprotiv, kada su u izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojima revident iznosi vlastite pretpostavke o mogućnosti različitih shvaćanja i smatra da će uslijediti različita praksa drugostupanjskih sudova, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a, koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

Prema tome, podnesena revizija ne sadrži razloge iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije, koje prema odredbi iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Iz tog je razloga revizija nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 11. studenoga 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.