Rev-245/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 245/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice S. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-5465/13-2 od 21. listopada 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3939/11-21 od 18. travnja 2013., u sjednici održanoj 18. rujna 2018.

r i j e š i o j e:

Revizija ovrhovoditeljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem određena je isplata iznosa naplaćenog po rješenju o ovrsi istoga suda poslovni broj Ovrpl-3939/11 od 11. studenoga 2011. i položenog na poseban račun suda te je naloženo računovodstvu suda isplatiti iznos od 8.663,89 kn po osnovi zateznih kamata na neto plaću na tekući račun ovrhovoditeljice broj 2503007-3201597087 otvoren kod V. d.d. (toč. I. izreke). Istim rješenjem obustavljen je postupak ovrhe za iznos od 3.590,71 kn te su u tom dijelu ukinute sve provedene radnje.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke. Ujedno je odbijen zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška žalbe (toč. II. izreke).

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijano rješenje preinači, podredno da se isto ukine kao i toč. II. prvostupanjskog rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/96), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 339. i 340. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12 - dalje: OZ/10) u svezi s čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Predmetni ovršni postupak vodi se radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditeljice - neisplaćene razlike bruto plaće, na temelju ovršne isprave, a na novčanim sredstvima ovršenika.

Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3939/11 od 11. studenoga 2011. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju ovršne isprave kojom je ovrhovoditeljici dosuđen bruto iznos razlike plaće za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama, te da je nadalje, postupajući prema odredbi čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, te po pribavljanju od nadležne porezne uprave obračuna poreza, prireza i doprinosa, prvostupanjski sud donio rješenje o namirenju poslovni broj Ovrpl-3939/11-21 od 18. travnja 2013. kojim je odredio dio naplaćenog iznosa koji se ima isplatiti ovrhovoditelju, dio koji se ima isplatiti poreznoj upravi, dio koji se treba uplatiti na račun predviđen za uplatu doprinosa, te dio koji se ima uplatiti na račun punomoćnika ovrhovoditeljice na ime troška postupka.

U odnosu na preostali naplaćen i na posebnom računu suda izdvojen iznos od 3.590,71 kn (a koji se odnosi na obračunati iznos zateznih kamata na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) prvostupanjski je sud obustavio ovrhu i u tom dijelu ukinuo sve provedene ovršne radnje, ocijenivši da sukladno odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11) obveza uplate predujma poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće, pa da stoga nije nastala niti obveza isplate zateznih kamata na dio bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza i prireza iz plaće, odnosno da je za navedeni iznos ovrha neprovediva, a koje je pravno stajalište prihvatio i drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv navedenog dijela prvostupanjskog rješenja.

S obzirom na takve zaključke nižestupanjskih sudova, ovrhovoditeljica je u reviziji postavila pitanje:

''Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 127. st. 5. Ovršnog zakona i odredbu čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona, kada je odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio točku II rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojom se obustavlja postupak ovrhe za iznos od kn 3.590,71 i u tom dijelu ukidaju sve provedene ovršne radnje?''.

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, revidentica navodi da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Ujedno se poziva na rješenje Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe Koprivnica poslovni broj Gž-1304/13 od 4. lipnja 2013., rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4421/14 od 18. prosinca 2014. i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-5037/13 od 10. prosinca 2013. i Gžovr-6498/13 od 10. prosinca 2013.

U navedenim odlukama na koje se poziva revidentica izraženo je shvaćanje da je sud u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate bruto plaće, sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, dužan rješenjem o namirenju, sukladno obračunu porezne uprave odrediti dio koji se ima isplatiti na pojedine račune po osnovi javnih davanja sukladno važećim propisima, a isplatu preostalog naplaćenog iznosa (pa tako i iznosa zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za koji sukladno obračunu porezne uprave nije određeno da se kao javno davanje ima isplatiti na određeni račun) odrediti ovrhovoditelju, budući da ukupna tražbina s osnove neisplaćene bruto plaće dosuđene ovršnom ispravom pripada ovrhovoditelju, a da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave, pa tako niti zakonitost odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos bruto plaće.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ/96 ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje o kojem postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova, i da je stoga revizija dopuštena, te je ovaj sud pobijanu odluku ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

Ovrhovoditeljica u podnesenoj reviziji osporava pravilnost odluke o obustavi ovršnog postupka za iznos od 3.590,71 kn, ističući da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave (pa tako niti zakonitost odluke o zateznoj kamati na dio dosuđenog iznosa) i uskratiti ovrhovoditelju isplatu pravomoćno dosuđenog iznosa. Smatra da je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, nakon što je izuzeo i odredio dio od ukupno naplaćenog iznosa koji se odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje s pripadajućim kamatama i predujam poreza i prireza porezu na dohodak, za preostali naplaćeni iznos, pored iznosa neto plaće sa zateznim kamatama, rješenjem o namirenju trebao odrediti da se isplati na račun ovrhovoditeljice.

Međutim, iz podnesenog ovršnog prijedloga ovrhovoditeljice na novčanim sredstvima ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-20225/04 od 16. travnja 2009., kao ovršne isprave, a povodom kojeg je isti sud rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3939/11 od 11. studenoga 2011. odredio ovrhu, vidljivo je da je ovrhovoditeljica zahtijevala da prvostupanjski sud na temelju obračuna porezne uprave donese rješenje o namirenju, u kojem će se odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti poreznoj upravi, zatim dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te dio s osnove neto razlike plaće sa pripadajućim zateznim kamatama koji će se isplatiti na račun ovrhovoditeljice.

Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 19. st. 1. OZ/96, sud je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja vezan ovršnim zahtjevom koji je u njemu sadržan, dok tražbinu iz ovršne isprave ovrhovoditelj može zahtijevati i u manjem iznosu od onoga na koji ima pravo po ovršnoj ispravi.

Budući da je prvostupanjski sud donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio po ovršnom zahtjevu ovrhovoditeljice (određivanjem iz cjelokupnog naplaćenog iznosa bruto plaće sa obračunatim zateznim kamatama na isti iznos, dijela koji će se isplatiti poreznoj upravi s osnove predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove s osnove dužnih doprinosa sa zateznim kamatama, a ovrhovoditeljici zatraženi neto iznos plaće sa zateznim kamatama, te troška postupka na račun punomoćnika ovrhovoditeljice), to prema pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na preostali naplaćeni iznos od 3.590,71 kn, a koji se odnosi na obračunati iznos zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, za koji iznos porezna uprava u dostavljenom obračunu nije odredila da se ima isplatiti na odgovarajući račun, a niti je isplatu tog dijela potraživanja ovrhovoditeljica tražila u ovršnom zahtjevu, sukladno odredbi čl. 67. st. 2. OZ/96 u vezi sa čl. 41. OZ/96, zbog prekoračenja granica određenih rješenjem o ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva pa je istu iz ovdje navedenih razloga valjalo obustaviti.

Slijedom navedenoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena, reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (čl. čl. 393. ZPP-a).

Zagreb, 18. rujna 2018.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.