Rev-3154/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.D. iz O., … , protiv tuženika V.J. iz Z., … , radi plateža, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 11. IX. 1991. godine br. Gž-535/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 21. XI. 1990. godine br. P-1739/88, u sjednici održanoj dana 15. rujna 1993. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-3154/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Dakle tužitelju je za pojedina razdoblja dosuđena viša stopa zatezne kamate nego li je tužbom zahtijevano. Prema tome se ponovno naglašava, a na što ukazuje i pobijana presuda, da sud odlučuje u granicama zahtjeva postavljenih u toku postupka (čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - NN br. 53/91), pa zato nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 2. st. 1. ZPP na koju revident sadržajem svoje revizije ukazuje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3154/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.D. iz O., … , protiv tuženika V.J. iz Z., … , radi plateža, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 11. IX. 1991. godine br. Gž-535/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 21. XI. 1990. godine br. P-1739/88, u sjednici održanoj dana 15. rujna 1993. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je tuženik obvezan da tužitelju isplati iznos od 150 HRD sa zateznom kamatom tekućom od 5. III. 1986. godine pa do 31. III. 1986. godine u visini od 71%, od 1. IV. 1986. godine do 30. VI. 1986. godine sa 76% kamata, od 1. I. 1986. godine do 31. XII. 1986. godine sa 56% kamata, od 1. I. 1987. godine do 31. III. 1987. godine sa 61% kamata, od 1. IV. 1987. godine pa do isplate sa 84% kamata i naknade parničnog troška od 2.000 HRD a sve u roku od 15 dana.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju u odnosu na odluke sudova o visini zatezne kamate, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da se ukinu presude sudova nižih stupnjeva i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom državnom odvjetništvu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.
Revizija nije osnovana.
Nije sporno da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu - 150 HRD -i sporedni tužbeni zahtjev za platež zatezne kamate, a u visini "sa 62% odnosno 74% počev od 6. III. 1986. godine do dana isplate".
Za tako postavljeni sporedni tužbeni zahtjev odluka suda prvog stupnja je ne samo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, već je sud prvog stupnja prekoračio postavljeni tužbeni zahtjev kada je obvezao tuženika na platež zatezne kamate za razdoblje od 1. IV. 1986. godine do 30. VI. 1986. godine u visini od 76% (a tužbenim zahtjevom se najviše zahtijeva po stopi od 74%), te za razdoblje od 1. IV. 1987. godine pa ubuduće po stopi od 84%.
Dakle tužitelju je za pojedina razdoblja dosuđena viša stopa zatezne kamate nego li je tužbom zahtijevano. Prema tome se ponovno naglašava, a na što ukazuje i pobijana presuda, da sud odlučuje u granicama zahtjeva postavljenih u toku postupka (čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - NN br. 53/91), pa zato nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 2. st. 1. ZPP na koju revident sadržajem svoje revizije ukazuje.
Nadalje neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnopravnih odredaba.
Tužiteljevo potraživanje - glavnica - prema tuženiku ne proizlazi iz ugovornog odnosa koji bi imao osnovu u ugovoru u privredi, pa se na dospjelo neplaćeno potraživanje ne primjenjuju stope (više) zatezne kamate propisane prema odredbi čl. 277. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 19/78, 40/83, 53/84, 39/85, a sve se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima - NN br. 53/91), već se primjenjuje na tužiteljevo potraživanje odredba čl. 277. st. 1. ZOO za razdoblje od 5. III. 1986. godine do 6. X. 1989. godine u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Za razdoblje od 7. X. 1989. godine do plateža glavnice od strane tuženika primjenjuje se čl. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate na temelju čl. 1. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 57/89), a i to u ovom predmetu u granicama zahtjeva tužitelja.
Prema tome revizijski razlozi nisu osnovani, pa je revizija kao takva odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 15. rujna 1993. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin v.r.