Supreme Court dismisses appeal for lack of required legal question under Article 382 of Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against the County Court's decision to reduce compensation for personal injury. The prosecutor argued the lower court misapplied the Insurance Law regarding a motorcycle used for a criminal act, but failed to specify a legal question under Article 382 of the Civil Procedure Act. The court ruled that appeals under this article must explicitly state the legal issue and its importance for uniform law application, which the prosecutor did not do.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku; An appeal under Article 382 of the Civil Procedure Act is inadmissible if it fails to specify the legal question and the reasons for its importance to the uniform application of law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1891/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice I. J. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2980/08-2 od 8. veljače 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3054/04 od 14. ožujka 2008. dana 27. travnja 2015.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 2980/08-2 od 8. veljače 2011. se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Općinski građanski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Pn-3054/04 od 14. ožujka 2008. naložio tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje Zagreb isplatiti tužiteljici I. J. iz Z. 32.260,00 kuna sa zateznim kamatama navedenim u presudi i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 10.170,20 kuna (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen za iznos od 3.500,00 kuna (točka II. izreke).
Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gžn-2980/08-2 od 8. veljače 2011. prihvatio žalbu tuženika te je preinačio točku I. izreke prvostupanjske presude i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati 32.260,00 kuna sa zateznim kamatama navedenim u presudi i da joj naknadi parnične troškove u iznosu od 10.170,20 kuna (točka I. izreke).Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.589,00 kuna (točka III. izreke).
Tom presudom odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja o troškovima parničnog postupka za 760,00 kuna (točka III. izreke).
Tako je sud odlučio u sporu radi naknade štete zbog teške tjelesne ozlijede koju je tužiteljica zadobila 29. svibnja 2003. u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao vozač nepoznatog motorkotača u Z., na pješačkom pločniku … ulice, kada je suputnik na motorkotaču istrgnuo tužiteljici torbicu iz ruke i pritom ju povukao tako da je pala na tlo ozlijedivši ruke, glavu i koljeno. Drugostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala pravnu osnovu za naknadu štete, jer je u konkretnom slučaju vozilo-motorkotač upotrebljavan radi ostvarenja kaznenog djela, pri čemu da nije došlo do kontakta između vozila i tužiteljice, pa da je šteta nanesena uporabom vozila za one svrhe koje ne odgovaraju njegovoj tehničkoj namjeni. Stoga je drugostupanjski sud zaključio da tuženik ne odgovara za štetu jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke po čl. 92. Zakona o osiguranju („Narodne Novine“ broj: 46/97, 116/99, 11/02).
Protiv drugostupanjske presude je tužiteljica podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljici parnične troškove, uključivši troškove revizije u iznosu od 2.087,50 kuna.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a takav je i ovaj spor jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kuna (iznosi 32.260,00 kuna) i ne radi o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.
Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.
U ovom slučaju u reviziji nije naznačeno n jedno postupovnopravno ili materijalnopravno pitanje, pa samim time nisu navedeni ni razlozi važnosti pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Tužiteljica je naime iznijela tvrdnje o pogrešnoj primjeni odredaba čl. 173. i 176. st. 1. i 2. . Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO) koji se u ovom slučaju, a s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa, primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05). Također je osporila činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda i zaključke koji su odlučni za primjenu odredbe čl. 92. Zakona o osiguranju. Radi se o reviziji koja je po svom sadržaju revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, čiju bi osnovanost ovaj sud razmatrao da se radi o pobijanoj presudi protiv koje je dopuštena redovna revizija.
Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije.
Stoga revizija unatoč pozivanju na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP nema potreban propisani sadržaj, pa je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392. st. 1. ZPP.
Zagreb, 27. travnja 2015.
SUTKINJA
Viktorija Lovrić, v.r.