I Kž-151/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 151/14-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. G., zbog kaznenog djela iz čl. 110. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. siječnja 2014. broj K-171/13, u sjednici održanoj dana 21. svibnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je opt. N. G., djelom činjenično i pravno opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstvom u pokušaju iz čl. 90. u vezi s čl. 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97).

II. Uslijed odluke pod I., te prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenim sankcijama te se opt. N. G. za kazneno djelo iz čl. 90. u vezi s čl. 33. KZ/97, na temelju čl. 90. KZ/97, a primjenom čl. 57. st. 1. i st. 4. toč. d) KZ/97 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine. Na temelju čl. 75. st. 1. i 3. KZ/97 prema opt. N. G. primjenjuje se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koje traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. N. G. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. KZ/11, te ga na temelju čl. 110. KZ/11, a uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju čl. 68. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

I Kž 151/14-4

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan platiti trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08, i to na ime troškova sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 800,00 kn, sudski paušal u iznosu od 1.000,00 kn, te troškove na ime nužnih izdataka branitelja koji mu je postavljen po službenoj dužnosti.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju od izrečene po prvostupanjskom sudu, te odredi trajanje sigurnosne mjere iz čl. 68. KZ/11 do izvršenja kazne zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Kao prvo, treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prvostupanjsku presudu povodom žalbe državnog odvjetnika ispitao i po službenoj dužnosti, sukladno obvezi iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, te je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju mora paziti, ali je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

Naime, kazneno djelo kojim se tereti optuženik počinjeno je 29./30. siječnja 2010., za vrijeme važenja Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), prema kojem je opisano postupanje i kvalificirano kao kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u vezi s čl. 33. KZ/97, a kako je to optužnicom državni odvjetnik i učinio. Za to kazneno djelo bila je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina, a najviša kazna koju je bilo moguće izreći bila je, prema općem zakonskom maksimumu (čl. 53. st. 1. KZ/97) petnaest godina. Nadalje, prema odredbama o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i 2., te st. 4. toč. c) KZ/11, za to kazneno djelo bilo je moguće zakonskim ublažavanjem kaznu ublažiti do najmanje dvije godine, a sudskim ublažavanjem do tri godine zatvora.

Tijekom prvostupanjskog postupka donesen je i na snagu je dana 01. siječnja 2014. stupio novi Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11). U skladu s načelom primjene blažeg zakona i vremenskog važenja kaznenog zakonodavstva iz čl. 3. KZ/11, prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Prema odredbi čl. 110. KZ/11 za kazneno djelo ubojstva propisana je kazna zatvora najmanje pet godina, a najviša kazna koja se za njega može izreći je, prema općem zakonskom maksimumu iz čl. 44. st. 1. KZ/11 dvadeset godina. U skladu s odredbama o ublažavanju kazne i granicama ublažavanja kazne iz čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11 kazna se najviše može ublažiti do dvije godine.

I Kž 151/14-4

Usporedbom zakonskih tekstova uočeno je da se optuženiku zakonskim ublažavanjem kazne primjenom odredaba KZ/97 i KZ/11 kazna maksimalno može ublažiti na kaznu zatvora od dvije godine, pa što se toga tiče odredbe novog KZ/11 nisu za počinitelja blaže. Istodobno je, međutim, prema odredbama novog KZ/11 opći zakonski maksimum, koji je zaprijećen i za ovo kazneno djelo, dvadeset godina, dok je prema odredbama KZ/97 isti bio petnaest godina, zbog čega nema govora o tome da bi KZ/11 bio za počinitelja blaži.

Slijedom iznesenog, po službenoj je dužnosti preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, pa je postupanje optuženika, činjenično opisano u izreci te presude, pravno označeno kao kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u vezi s čl. 33. KZ/97.

U skladu s takvom odlukom, ali i prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačena je pobijana presuda i u odluci o kazni. Naime, ovaj drugostupanjski sud smatra da osnovano državni odvjetnik prigovara visini izrečene kazne zatvora, ukazujući da u njoj nisu u dovoljnoj mjeri izražene sve otegotne okolnosti. Prvenstveno se to odnosi na raniju osuđivanost optuženika, koji je specijalni povratnik, s tim da je ranijom pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 20. studenog 2009. broj K-138/09 proglašen krivim zbog istovrsnog kaznenog djela, počinjenog prema oštećeniku koji je također, kao i u ovom kaznenom predmetu, dijelio sobu s optuženikom. U oba predmeta indikativnim se, nadalje, ukazuje podatak da su oštećenici bili stariji ljudi, obojica u dobi od sedamdesetak godina, zbog čega zasigurno fizički inferiorni optuženiku. Sve navedeno, uzimajući u obzir i to da su u oba slučaja banalni povodi bili ti koji su optuženika naveli na kriminalno djelovanje, po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, opravdava zaključak da je u konkretnom slučaju potrebno odmjeriti kaznu zatvora u duljem trajanju. Stoga je, primjenom odredaba o zakonskom ublažavanju kazne (s obzirom da je riječ o pokušaju), optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, koju ovaj drugostupanjski sud nalazi primjerenom svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima i težini kaznenog djela, te podobnom za ostvarenje ciljeva specijalne i generalne prevencije.

Također je u skladu s pravnom preinakom kaznenog djela, a poštujući načelo jedinstvenosti Kaznenog zakona, optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 75. KZ/97, te je određeno da ista može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. svibnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.