I Kž-995/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 995/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Miroslava Šovanaja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika H. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. srpnja 2007. godine br. K-22/07, u sjednici održanoj 12. prosinca 2007. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak Parfenjuk,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. H. K. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, opt. H. K. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ te po istom propisu uz primjenu odredaba čl. 57. st. 1. čl. 57. st. 2. toč. b KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno na zadržavanju od 28. studenog 2002. do 30. studenog 2002. godine.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga marihuana ukupne težine 353,76 grama koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka navedenih u čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. ZKP.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici M. B., odvjetnici iz Z. zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o

I Kž 995/07-3

kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana pri kojemu prijedlogu je ostala i nazočna na sjednici zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nada Kolak Parfenjuk.

Žalba nije osnovana.

U uvodnom dijelu žalbe braniteljica optuženika ističe žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ti osnovi nisu obrazloženi, jer se ne navodi koje činjenice je sud pogrešno utvrdio, odnosno koji to izvedeni dokazi ozbiljno dovode u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica. Isto tako nije navedeno, koje to odlučne činjenice sud nije utvrdio, koje dokaze nije proveo, a trebao je. Iz samog sadržaja žalbe ne proizlazi da je ona podnesena s tih osnova već ono što je navedeno u obrazloženju žalbe predstavlja u stvari pobijanje presude zbog pogrešne primjene kaznenog zakona pa će stoga isti biti nastavno razmotreni u okviru te žalbene osnove.

U okviru te žalbene osnove žalitelj smatra, da je odredba čl. 173. st. 1. KZ koji je donesen 1997. doživio svoju izmjenu objavljenu u Narodnim novinama RH, broj 129/2000, ali je uslijedila i izmjena u Zakonu objavljenom u Narodnim novinama RH, broj 111/2003, pa kako je presuda kasnije donesena, trebalo je prema odredbi čl. 3. KZ primijeniti blaži zakon. Ovakve tvrdnje žalitelja su potpuno pogrešne.

Prije svega valja istaknuti, da je pobijanom presudom optuženik terećen i oglašen krivim zbog kaznenog djela posjedovanja opojne droge radi prodaje, što jasno proizlazi iz činjeničnog i pravnog opisa kaznenog djela u izreci presude, a ne kako to pogrešno žalitelj smatra, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ.

Nadalje, Hrvatski sabor na sjednici održanoj 9. srpnja 2003. godine usvojio je Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji je objavljen u Narodnim novinama, broj 111 od 15. srpnja 2003. godine i koji je u čl. 156. sadržavao odredbu da isti stupa na snagu danom objave u Narodnim novinama, a primjenjivat će se od 1. prosinca 2003. godine.

Međutim, zbog pojavljivanja dvojbe o potrebitoj većini za donošenje tog zakona, pokrenut je postupak ocjene njegove ustavnosti. Ustavni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom od 27. studenog 2003. godine br. UI-2566/2003 („Narodne novine“, broj 190 od 27. studenog 2003.) taj zakon ukinuo u cijelosti, tako da je prestao važiti danom donošenja te odluke Ustavnog suda. S obzirom da je ta odluka donesena i prije početka primjene zakona prema odredbi čl. 156. Prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio odredbe kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97 i „Narodne novine“, broj 129/00) kada je optuženika oglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ.

I Kž 995/07-3

Ispitivanjem pak pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP nisu utvrđene postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti a niti povrede Kaznenog zakona na štetu optuženika.

Slijedom navedenog, žalba optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nije mogla biti prihvaćena.

Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji.

Iako žalitelj u uvodnom dijelu žalbe ističe žalbenu osnovu zbog odluke o kaznenoj sankciji istu ne obrazlaže, a niti se iz obrazloženja žalbe može zaključiti koji su razlozi pobijanja presude po toj osnovi.

Razmotrivši odluku suda prvog stupnja o kaznenoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud prihvaća sva utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu činjenica i okolnosti pobliže navedenim u obrazloženju prvostupanjske presude, a koja su od utjecaja na odmjeravanje kazne u smislu čl. 56. KZ i iste su pravilno vrednovane. Sve olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti, ispravno je sud prvog stupnja ocijenio kao posebno izražene olakotne okolnosti te primijenio odredbe o ublažavanju kazne i optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci. Takva kazna je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjerena težini kaznenog djela i stupnju kaznenoj odgovornosti optuženika te podobna za ostvarivanje svih vidova svrhe kažnjavanja propisanih u čl. 50. i čl. 6. KZ.

Slijedom svega izloženog, kako žalba optuženika nije osnovana, to je sa istom na temelju čl. 387. ZKP postupljeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. prosinca 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.