Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of monetary threshold and legal question.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the second-instance judgment as inadmissible. The defendant argued for the annulment of the lower court's decision regarding unpaid wages and unused vacation pay, but failed to meet statutory requirements. The court ruled that the appeal was rejected because the disputed amount did not exceed the 200,000 kuna threshold and the defendant did not raise a specific legal question of general importance.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Appeals are inadmissible if the disputed value does not exceed 200,000 kuna or if no specific legal question of general importance is raised.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 217/16-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz O., OIB … kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. d.o.o. iz B., OIB …, kojeg zastupa Z. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-256/2015-2 od 19. veljače 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-435/2013-49 od 29. listopada 2014., u sjednici održanoj 25. siječnja 2017.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I/ Nalaže se tuženiku S. d.o.o. iz B. isplatiti tužitelju D. R. iz O. na ime neisplaćene plaće za prekovremeni rad i rad blagdanima iznos od 6.616,67 kuna (slovima: šesttisućašestošesnaestkuna i šezdesetsedamlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena tekućom na slijedeće iznose do isplate:
- 1.709,26 kn od 16. lipnja 2011.g.
- 2.740,15 kn od 16. srpnja 2011.g.
- 2.167,26 kn od 16. kolovoza 2011.g.
a sve to u roku od osam dana.
II./ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor isplati iznos od 6.881,70 kuna (slovima: šesttisućaosamstoosamdesetjednukunu i sedamdesetlipa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena tekućom od 31. prosinca 2011.g. do isplate, sve u roku osam dana.
III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati trošak postupka od 14.500,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%- tnih poena tekućom od dana presuđenja do isplate, sve u roku od osam dana.“
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana i djelomično odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-435/2013-49 od 29. listopada 2014. godine:
a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu (toč. I. i II. izreke),
b) preinačava u pobijanoj odluci o troškovima postupka (toč.III. izreke) tako da sada glasi:
Nalaže se tuženiku da plati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.312,50 kn, u roku od osam dana.“
Protiv presude suda drugoga stupnja u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu kojim je naložen trošak parničnog postupka tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2., čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. , te čl. 385. st.1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova revizijskog postupka.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Sukladno odredbi čl. 382. st.1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;
2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;
3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.
U ovom predmetu revizija nije dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, jer je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao od tuženika isplatu iznosa 6.616,67 kuna kao i iznosa 6.881,70 kuna na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor, a ne radi se niti o radnom sporu u kojem bi bila dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, te drugostupanjski sud nije prvostupanjsku presudu preinačio na temelju odredbe čl. 373.a a niti 373. b ZPP.
Zbog toga revizija tužitelja nije dopuštena pozivom na čl. 382. st. 1. ZPP-a.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
U konkretnom slučaju tuženik nije naznačio određeno pravno pitanje, niti razloge zašto bi takvo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već se njihovi revizijski prigovori svode, u suštini, na prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Kako predmetna revizija ne sadrži pravno pitanje, a niti sadrži razloge zbog kojih se smatra da je takvo pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ista ne sadrži pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 3. ZPP za dopuštenost revizije.
Stoga je valjalo reviziju tuženika odbaciti na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP.
Zagreb, 25. siječnja 2017.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v. r.