I Kr-89/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE

HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-89/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. T. zbog kaz. djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 3. svibnja 1999. br. K-85/96 (Kv-664/98), u sjednici održanoj 15. srpnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. S.T. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 1997. br. K-85/96 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. siječnja 1998. br. I Kž-520/97, S.T. je osuđen zbog kaz. djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. d. KZ, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 20. do 21. rujna 1995. i od 22. do 25. listopada 1996. godine.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u KZ Turopolje i ista mu teče od 10. listopada 1998. godine (l. 377 - 378).

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik i navodi da je otac dvoje teško bolesne djece, supruga mu nije zaposlena, a njegovim odlaskom na izdržavanje kazne je ostala bez ikakvih sredstava za život, zbog čega se i on nalazi u teškom psihičkom stanju (l. 274 - 275).

Dostavljajući osuđenikov zahtjev, Županijski sud u Zagrebu je predložio da se on odbije, a negativna su i mišljenja s prijedlozima županijskog državnog odvjetnika (l. 401) i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, osim što okolnosti iznijete u zahtjevu osuđenika nisu nove, jer su sudovima bile poznate, treba reći da je njemu izrečena najblaža kazna, tj. kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja se uopće može izreći za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ, dakako, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i 2. toč. d. KZ, pa se ta kazna ne može više ublažavati ni povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Stoga je trebalo riješiti kao u izreci na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97.

U Zagrebu, 15. srpnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.