Rev-792/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-792/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. T. iz K., protiv tuženih V. K. iz K., i J. N. iz S., koje zastupa punomoćnik Ž. K., odvjetnik u K., radi utvrđenja, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 28. rujna 1995. godine, br. Gž-1507/95., kojom je odbijena žalba tužitelja tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 29. lipnja 1995. godine, br. P-1069/94., u sjednici održanoj dana 24. ožujka 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja F.T. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Koprivnici od 29. lipnja 1995. godine, br. P-1069/94. suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj F.T. iz K., suvlasnik u 2/3 dijela, a pok. A.T. iz K., u 1/3 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. 3242 k.o. K. i to čkbr. 7899 kuća i zgrada na B. sa 150 m5, dvor na B. sa 500 m5, oranica na B. sa 1900 m5 i oranica na B. sa 1959 m5, što su tužene kćerke V.K. iz K., i N.J. iz S., dužne priznati i dozvoliti da si tužitelj temeljem ove presude upiše svoja vlasnička prava u zemljišnoj knjizi.

Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva tužitelja preko 2/3 pa do 4/5 dijela ovih nekretnina.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 28. rujna 1995. godine, br. Gž-1507/95. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud "poništi rješenje Gž-1507/95-2, te provjeri na licu mjesta koliko je tko uložio rada i kapitala u te četiri kuće i odakle taj kapital postoji, te da na osnovi utvrđenih činjenica donese pravilno zakonsko rješenje".

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na odgovor tuženicima i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženice nisu odgovorile na reviziju tužitelja, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da u ovoj pravnoj stvari nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. ZPP, po službenoj dužnosti.

Iako revident u navodima revizije upućuje na postojanje brojnih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud je ocijenio da nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP, zbog kojih se može izjaviti revizija, a na koje revident upućuje u navodima revizije sukladno čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP. Pritom valja navesti da se revident ne može s uspjehom pozivati na počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP, koje da su učinjene u postupanju suda prvog stupnja, jer to proizlazi iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP.

U parničnom predmetu sud odlučuje sukladno čl. 2. st. 1. ZPP u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, te je slijedom navedenog sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari odlučivao samo o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na imovinu (nepokretne stvari) iz koje su izrjekom navedene u izreci prvostupanjske presude, pa u ovoj pravnoj stvari nije pravno odlučno da li su osim sporne imovine tužitelj i njegova pokojna supruga stekli i drugu imovinu i po kojoj pravnoj osnovi. Zbog navedenih razloga o pravu na imovinu u pravnoj stvari koja se vodi pod br. P-1069/94. odlučivat će se u tom postupku.

Revident navodima revizije nastoji dovesti u sumnju činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova pri čemu gubi iz vida da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešnog ili nepotpno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz čl. 385. st. 3. ZPP.

Nižestupanjski su sudovi kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva ocijenili osnovanost svih tvrdnji stranaka koje se odnose na oblike i visinu doprinosa svakog od bračnih drugova u stvaranju zajedničke imovine. Nižestupanjski su sudovi cijeneći upravo sve oblike doprinosa bračnih drugova iz kojeg su osnova namaknuta novčana sredstva, te sve oblike nenovčanih oblika davanja ocijenili da su oba bračna druga bila vrlo vrijedni i dali puni doprinos u stvaranju zajedničke imovine koja je predmet ovog postupka. Revident osnovano upućuje na činjenicu da je njegov doprinos u stjecanju imovine bilo veći i kako u novčanom tako i nenovčanom obliku. Međutim, takav doprinos revidentu priznaju nižestupanjski sudovi kad su utvrdili suvlasnički omjer koji je dvostruko veći od suvlasničkog omjera njegove supruge koja je ipak uz sav doprinos koji su opisali svjedoci saslušani tijekom postupka dala doprinos i u vođenju domaćinstva i odgoju njihove djece.

Zbog navedenih je razloga ovaj sud ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 287. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 51/89. pročišćeni tekst i 59/96.) kad su ocijenili dio tužbenog zahtjeva tužitelja za priznanje prava suvlasništva na spornim nekretninama preko 2/3 dijela neosnovanim. U odnosu na tvrdnje revidenta da bi mu pripadalo pravo na suvlasnički dio preko utvrđene 2/3 do 4/5 valja napomenuti da ovaj sud nije našao osnove za takav zahtjev jer je isti rezultat subjektivnog osjećaja da je doprinosio više nego mu to nižestupanjski sudovi priznaju i želje da se u potpunosti umanji doprinos supruge koja je iako bolesna puno radila i brinula o odgoju djece, te vodila domaćinstvo ostavljajući svom suprugu na taj način više vremena za rad na gradnji.

Iz navedenih je razloga primjenom čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 24. ožujka 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.