Revr-416/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 416/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. K. iz R., koga zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika Ine-Industrije nafte d.d. Z., koga zastupa punomoćnik J. J.-K., radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž 151/08 od 13. ožujka 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini posl. br. P 664/05 od 10. listopada 2007., u sjednici održanoj 26. studenog 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje izvanrednog otkaza ugovora o radu br. KS-OT-20/02 od 2. srpnja 2002., - za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika na radno mjesto prodavača na benzinskoj postaji u P. S., - za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2002. od 1. studenog 2006. u iznosu 132.995,81 kn sa zateznim kamatama, te je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu 1.750,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj iz svih revizijskih razloga s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev usvoji ili da se ukinu i predmet vrati na ponovni postupak. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika radeći poslove prodavača u P. S.,

- da je tuženik odlukom br. KS-OT-20/02 od 2. srpnja 2002. izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelja od 17. siječnja 1999. i njegov aneks s primjenom od 1. siječnja 2000.

đeno da je 19.

zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, uz obrazloženje, da je utvr lipnja 2002. oko 22,30 sati na benzinskoj postaji K. – K. tužitelj sudjelovao u pokušaju krađe goriva zajedno sa prodavačima M. P. i M. M. kao i šefom benzinske postaje A. D. G., kada je nakon završetka radnog vremena pomoću priručne pumpe iz spremnika benzinske postaje pumpano gorivo DG Euro u količini od 675 l i gorivo BMB 95 u količini od 157 l u bačve i kanistere radi otuđivanja, pri čemu je tužitelj na licu mjesta zatečen od strane djelatnika Policijske postaje Kutina kako sastavlja obračun prodaje i prilagođava pumpni izvještaj da bi prikrio protupravno prisvajanje goriva, da se time tužitelj nije pridržavao Priručnika za poslovanje benzinske postaje QP-07-20 od 1. ožujka 2002. čime je počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa predviđene čl. 27. Pravilnika o radu – neizvršavanje obveza iz ugovora o radu, - nepridržavanje uputa, odluka, pravilnika i dr. akata poslodavca, - nepridržavanje zakona i drugih propisa, - krađa proizvoda, - da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane, - da je o namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu izviješten sindikalni povjerenik koji ima prava i obveze radničkog vijeća, a koji se o tome nije očitovao,

- da nastavak radnog odnosa tužitelja nije moguć,

- da je tužitelj protiv te odluke izjavio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio,

- da je tužitelj doista učinio teže povrede obveze iz radnog odnosa opisane u odluci tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja,

- da je tužitelj 21. lipnja 2002. dajući svoju obranu priznao da je počinio osobito tešku povredu radne obveze koja mu je stavljena na teret, ali da je to učinio po uputi šefa benzinske postaje,

- da je policijska patrola naišla na benzinsku postaju, pa su radovi na vađenju goriva iz rezervoara prekinuti,

- da je tuženik o namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelja obavijestio sindikalnog povjerenika,

- da su navedeni radnici tuženika istakali gorivo radi otuđenja, a ne radi utvrđenja viška goriva,

- da je šef benzinske postaje A. D. G. policajcima rekao da se ispumpava voda iz rezervoara, no oni su po svemu zaključili da se ispumpava gorivo,

- da je šef benzinske postaje zamolio policajce da to ne prijavljuju, da će se o svemu dogovoriti, što ovi nisu prihvatili, već su obavijestili dežurnog u policijskoj postaji, koji je poslao očevidnu ekipu,

- da je tužitelj znao da se radilo o ispumpavanju goriva, jer je o tome bio obaviješten od radnika koji su gorivo ispumpavali, a bio je viđen kod autoprikolica na mjestu gdje se vršilo ispumpavanje goriva,

- da je tužitelj morao i mogao znati da se takvim postupcima nanosi šteta tuženiku, te da je postupao suprotno Pravilniku o radu tuženika i Priručniku za poslovanje benzinske postaje QP-07/20 od 1. ožujka 2002.,

- da je odredbom čl. 27. Pravilnika o radu tuženika propisano da se osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može dati izvanredni otkaz ugovora o radu između ostalih razloga smatra: neizvršenje obveza iz ugovora o radu, nepridržavanje uputa, odluka, pravilnika i dr. akata poslodavca, nepridržavanje zakona i drugih propisa, krađa proizvoda,

- da su nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Kutini posl. br. K 171/06 od 9. veljače 2007. tužitelj i M. P. i M. M. oslobođeni od optužbe da bi dana 19. lipnja 2002. oko 22,00 sata u K. u ul. …, na benzinskoj postaji „K. I.“ vlasništvo Ina-Industrije nafte d.d. Z. kao prodavači na toj benzinskoj postaji, u nakani protupravnog prisvajanja uz pomoć električne pumpe i gumenih crijeva, iz rezervoara istočili u kanistere i bačve ukupno 675 litara pogonskog goriva Eurodiesel i 157 litara pogonskog goriva Eurosuper 95, u vrijednosti od 4.548,71 kn.

Ocijenivši da je tuženik u konkretnom slučaju imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje u tekstu: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke iz navedenih zakonskih odredbi. Naime tužitelju je bilo poznato da su ostali radnici tuženika navedenom prilikom protivno općim aktima tuženika – poslodavca ispumpavali gorivo iz rezervoara na benzinskoj postaji u K., te ga ulijevali u dovezene bačve i karnistere u namjeri da gorivo prodaju, a tužitelj je u vezi toga sastavljao obračun prodaje i prilagođavao pumpni izvještaj toj radnji. Time je tužitelj osobito teško povrijedio svoje obveze iz radnog odnosa, zbog čega nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć. Tuženik je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja donio u roku iz čl. 107. st. 2. ZR.

U smislu odredbe čl. 110. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju tuženik je tužitelju omogućio iznošenje obrane u kojoj je tužitelj priznao kršenje obveze iz radnog odnosa.

Odredbom čl. 145. st. 1. ZR propisano je da se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a prema odredbi st. 2. podstav 2. toga članka – važnim odlukama iz st. 1. toga članka smatraju se osobito odluke o planu zapošljavanja, premještaju i otkazu. Tuženik je u konkretnom slučaju ispunio obvezu savjetovanja, jer je o namjeri izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelja izvijestio sindikalnog povjerenika koji ima prava i obveze radničkog vijeća (čl. 148. st. 3. ZR).

Tuženik je u konkretnom slučaju dokazao opravdanost otkazivanja ugovora o radu tužitelja.

Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev za poništenje izvanrednog otkaza ugovora o radu br. KS-OT-20/02 od 2. srpnja 2002., - za nalaganje tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto prodavača na benzinskoj postaji u P. S., - za nalaganje tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike plaće 132.995,81 kn za razdoblje od 1. kolovoza 2002. do 1. studenog 2006., sa pripadajućim zateznim kamatama.

Tužitelja ne opravdava činjenica da je u konkretnom slučaju eventualno postupao po uputi šefa benzinske postaje, jer je bio svjestan protupravnosti svoga ponašanja.

Neovisno o tome što je šef benzinske postaje odgovoran za rad benzinske postaje, radnik benzinske postaje odgovoran je za kršenje svojih radnih obveza.

Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski je sud ocijenio navode u žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude koji su odlučnog značenja, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP).

Drugostupanjska presuda sadrži dovoljno razloga o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Okolnost što je tužitelj nepravomoćnom presudom u kaznenom postupku oslobođen od optužbe za počinjenje kaznenog djela nije odlučna za rješenje predmetnog spora. Naime prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. U konkretnom slučaju nije bilo pravomoćne presude kaznenog suda kojom bi tužitelj bio osuđen za kazneno djelo, a u provedenom postupku utvrđeno je da je osobito teško povrijedio obveze iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 26. studenog 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.