Legislator Case Law & Legislation
Rev-2300/1994-2 AI generated

Rev-2300/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2300/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.B. iz O., M. T. …, koga zastupa punomoćnik R.R., odvjetnik iz O., protiv tuženika M.T. iz O., M. T. …, koga zastupa punomoćnik M.J., odvjetnik iz B., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 23. veljače 1994. br. Gž-1511/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji od 14. lipnja 1993. br. P-394/91, u sjednici održanoj dana 30. listopada 1996.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-2300/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Revident tvrdi da sporni ugovor nije nikada sklopljen te da su između tužitelja i tuženikove supruge samo vođeni pregovori u svezi s izradom projekta pa glede toga navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP), jer da pobijane presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama. Takva tvrdnja tuženika nije opravdana, jer se nižestupanjske presude mogu ispitati i sadrže razloge o odlučnim činjenicama a okolnost da je utvrđeno činjenično stanje drugačije od onog kako ga prikazuje revident, ne predstavlja procesnu povredu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2300/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.B. iz O., M. T. …, koga zastupa punomoćnik R.R., odvjetnik iz O., protiv tuženika M.T. iz O., M. T. …, koga zastupa punomoćnik M.J., odvjetnik iz B., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 23. veljače 1994. br. Gž-1511/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji od 14. lipnja 1993. br. P-394/91, u sjednici održanoj dana 30. listopada 1996.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika M.T. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Nalaže se tuženiku M.T., da tužitelju R.B. na ime duga plati 1.180 DEM, u protuvrijednosti HRD, po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske za DEM na dan 15. siječnja 1991. godine, sa zakonskom kamatom na taj iznos tekućom od 15. siječnja 1991. godine, do isplate.

Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odnosno ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

U dosadašnjem tijeku postupka utvrđene su slijedeće odlučne okolnosti:

- Stranke su sklopile ugovor o djelu kojim se tužitelj obvezao za tuženika izraditi projekt adaptacije stana te je tužitelj tu svoju obvezu i ispunio.

- Visinu naknade stranke nisu bile ugovorile.

Revident tvrdi da sporni ugovor nije nikada sklopljen te da su između tužitelja i tuženikove supruge samo vođeni pregovori u svezi s izradom projekta pa glede toga navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP), jer da pobijane presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama. Takva tvrdnja tuženika nije opravdana, jer se nižestupanjske presude mogu ispitati i sadrže razloge o odlučnim činjenicama a okolnost da je utvrđeno činjenično stanje drugačije od onog kako ga prikazuje revident, ne predstavlja procesnu povredu.

Ni stajalište revidenta da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno nije opravdano. Ono se temelji na shvaćanju da ugovor stranaka o djelu nije ni nastao jer nije bila ugovorena tuženikova naknada. Naime, prema odredbi čl. 623. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96), ako naknada izvođaču nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti rada, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu rada, što je sud prvog stupnja upravo i učinio. Prema tome, ako stranke ugovora o djelu nisu ugovorile naknadu izvođaču, njihov ugovor postoji, ali je utvrđivanje naknade tada prepušteno sudu.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 30. listopada 1996.

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar v.r.