I Kž-298/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 298/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. N., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ- a, odlučujući o žalbi opt. T. N. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 3. veljače 2005. godine, broj: K-91/04, u sjednici održanoj dana 21. travnja 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. T. N. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. T. N. oglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te mu je po istom zakonskom propisu, za to kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a po čl. 69. st. 2. KZ-a, opt. T. N. opozvane su uvjetne osude izrečene u pravomoćnim presudama: Općinskog suda u Rovinju, broj: K-26/01 od 23. ožujka 2004. godine i Općinskog suda u Puli, broj: K-256/04 od 15. svibnja 2004. godine, i izrečene kazne zatvora u tim presudama u trajanju od šest mjeseci i četiri mjeseca, uzete su kao u utvrđene, tako da je opt. T. N., po čl. 60. st. 2. c) KZ-a, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. studenog 2004. godine do 10. prosinca 2004. godine.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a, od opt. T. N. oduzeto je 16 stabiljki indijske konoplje.

Po čl. 122. st. 4. ZKP-a opt. T. N. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. ZKP-a u ukupnom iznosu od 2.380,00 kn.

I Kž 298/05-3

Protiv te presude žalbu je podnio opt. T. N., po branitelju T. P., odvjetniku iz P., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi da se žali zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP-a), iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali isključivo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni.

Nije u pravu žalitelj, kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud pogrešno je utvrdio činjenično stanje, jer je povjerovao svjedoku K. N.-G. – sestri opt. T. N., iako je opt. T. N. s njom u lošim odnosima, a nepotpuno je utvrdio činjenično stanje, jer je propustio kao svjedoka saslušati majku opt. T. N., a na okolnost obiteljske situacije opt. T. N. Prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, prvostupanjski nije ni pogrešno niti nepotpuno utvrdio činjenično stanje – jer su obje okolnosti utvrđene iz izvješća Centra za socijalnu skrb Rovinj, i iznošenje predloženih dokaza nije nužno za pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud na koje razloge se i upućuje žalitelj.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski, na štetu opt. T. N. povrijedio kazneni zakon, jer je opt. T. N. oglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ-a, iako prema žalitelju, "odredba čl. 25. ZIDKZ-a stupila je na snagu 1. listopada 2004. godine, zbog čega je prvostupanjski sud primijenio zakon koji se

. 4. ZKP-a)".

ne može primijeniti (čl. 368. toč

Suprotno tvrdnjama iz žalbe, odredba čl. 25. ZIDKZ-a stupila je na snagu 1. prosinca 2000. godine ("Narodne novine" br. 129/00), ona je blaža za opt. T. N., i njenom primjenom prvostupanjski nije ni na koji način povrijedio kazneni zakon u smislu odredbe iz čl. 368. toč. 4. ZKP-a – kako to pogrešno u žalbi navodi žalitelj.

Navodi u žalbi žalitelja u pogledu odluke o kazni (da opt. T. N. boluje od PTSP-a, da je dragovoljno predao djelatnicima policije opojnu drogu i da nije sklon vršenju kaznenih djela) uzeti su u obzir prilikom odmjeravanja kazne opt. T. N., po čl. 56. KZ-a, te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, i na koje razloge se također upućuje žalitelj.

I Kž 298/05-3

Sigurnosna mjera iz čl. 173. st. 7. KZ-a u vezi čl. 80. KZ-a, utemeljena je na zakonu, prvostupanjski sud da o je valjane razloge za njenu primjenu, te se i na te razloge upućuje žalitelj.

Kako razlozi žalbe opt. T. N. nisu osnovani, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 21. travnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.