Rev-1205/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1205/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse, Mirjane Magud i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. M. iz V. G., V., kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. a. d.o.o. Z., i umješača na strani tuženika K. W. S. O. d.d. R., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž-718/08 od 7. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-393/04 od 7. veljače 2008., u sjednici održanoj 19. svibnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik je dužan tužitelju platiti iznos od 305.450,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 219.450,00 kuna tekućim od dana 05. 03. 2003. do isplate, a na iznos od 86.000,00 kuna tekućom od dana donošenja I stupanjske presude pa do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka, sve u roku 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.323,00 kune i umješaču prouzročeni parnični trošak u iznosu od 27.450,00 kuna, sve u roku 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijane presude i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP.

Suprotno navodima revizije obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i valjane razloge, pa prema tome nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je predmet spora naknada materijalne i nematerijalne štete koju potražuje tužitelj zbog posljedica prometne nezgode koja se dogodila dana 5. ožujka 2003.,

- da je među strankama sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost kao i visina tuženog zahtjeva,

- da je cesta na mjestu nezgode ravna, kolnik suh, asfaltni, gladak i čist,

- da se nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. B., temelji isključivo na nalazu i mišljenju vještaka ing. Ž. Č., a kojeg je angažirao sam tužitelj i koji je za istog sačinio privatni nalaz i mišljenje,

- da i nakon usmenog očitovanja vještaka I. B. umješač ustraje kod svojih prigovora da je nalaz i mišljenje vještaka, manjkav, paušalan i neargumentiran,

- da nikakvim materijalnim dokazima nije potvrđeno da je dubina kolotraga desnih kotača na desnoj prometnoj cesti oko 6 cm, što tvrde vještaci ing. Ž. Č. i ing. I. B.,

- da svjedok P. V. nema neposrednih saznanja o predmetnom štetnom događaju,

- da iz iskaza svjedoka D. A. proizlazi da na 307 km + 450 m prometnice – autoceste na južnom kolniku prema zadnjem mjerenju profilografom 20. studenoga 2002. nije bilo kolotraga iznad dopuštenih,

- da prilikom policijskog očevida nije bilo nikakvog razgovora o tome da je ispred vozila istrčala neka životinja pa da bi stoga tužitelj tegljačem skrenuo s ceste – iskaz svjedoka D. Š.,

- da tužitelj nije uplatio predujam za troškove očevida i rekonstrukcije prometne nezgode na licu mjesta.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 219. st. 2. u svezi čl. 221. a) ZPP da tužitelj nije dokazao da je do štetnog događaja došlo na način kako se to navodi u historijatu tužbe (da je do nezgode došlo nakon što je tužitelj primijetio psa na cesti, te je pokušavajući izbjeći nalet i uslijed oštećenja kolnika u vidu kolotraga izgubio kontrolu nad vozilom uslijed čega je došlo do izlijetanja vozila s ceste, odnosno do slijetanja istog u vodotok kanala), a kako je na tužitelju teret dokazivanja svih činjenica iz tužbe, to je tužbeni zahtjev odbijen. Odredbom čl. 221. a) ZPP određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenica zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Kako temeljem izvedenih dokaza i njihovom ocjenom nižestupanjski sudovi nisu uspjeli utvrditi činjenice odlučne za ovaj spor, to su o njihovom postojanju, odnosno nepostojanju pravilno zaključivali primjenom pravila o teretu dokazivanja, te odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije uspio dokazati odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva.

U reviziji tužitelj u biti iznosi prigovore činjenične naravi, te svoju ocjenu provedenih dokaza, a to sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nisu razlozi zbog kojih se može podnijeti revizija, slijedom čega i nisu uzeti u razmatranje.

Zbog svega navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 19. svibnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.