I Kž-160/1994 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 160/1994

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. G.D. zbog krivičnog djela iz čl. 166. st. 3. OKZRH odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 18. siječnja 1994. broj K-849/1993, u sjednici održanoj 10. ožujka 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.O.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba opt. G.D., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojni sud u Osijeku oglasio je krivim opt. G.D. da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio krivično djelo neodazivanja pozivu i izbjegavanju vojne službe iz čl. 166. st. 3. KZRH za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik kojemu je suđeno u odsutnosti, po postavljenom mu branitelju B.J., odvjetnici iz O.. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika je osnovana.

Žalitelj ne navodi u žalbi koju bi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka i povredu krivičnog zakona ostavario sud prvoga stupnja, a niti to proizlazi iz sadržaja žalbe, pa zato njegova žalba predstavlja žalbu samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Ispitujući, međutim, pobijanu presudu ne samo u dijelu koja se pobija žalbom, već u smislu čl. 366. ZKP da li su ostvarene određene bitne povrede odredaba krivičnog postupka ili povreda krivičnog zakona na štetu optuženika na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, ovaj Vrhovni sud je našao da takve povrede zakona sud prvoga stupnja nije ostvario.

U pravu je žalitelj da nije sa "sigurnošću" i "nedvojbeno" utvrđeno da je optuženik počinio

krivično djelo zbog kojega je optužen.

Sud prvoga stupnja imao je kod donošenja presude na raspolaganju samo podatak da poziv upućen opt. G.D. od Ureda za obranu općine Osijek, da se javi "odmah" za službu u oružanim snagama Republike Hrvatske, nije mogao biti uručen pošiljaocu, jer je "otišao u Srbiju, Slankamen", s naznakom da je novi "gazda" R.M., što je zabilježio dostavljač na poleđini poziva.

Vraćeni poziv ili vraćena dostava pismena (optuženice i rješenja o postavljenom mu branitelju), kao u konkretnom slučaju s naznakom dostavljača zbog čega poziv i pismena nisu mogla biti uručena pošiljaocu su samo podatak zbog čega dostava nije bila moguća. Prema tome, taj podatak nije dokaz da je optuženik napustio prebivalište ili boravište, a posebno ne da je to učinio otišavši u inozemstvo da bi izbjegao vojnu službu, kako to pogrešno utvrđuje sud prvoga stupnja. To tim prije, jer bi iz bilješke dostavljača poziva proizlazilo, da je optuženik s izvjesnim R.M. izvršio zamjenu nekretnina i da je iz Republike Hrvatske otišao jer više nije želio živjeti u njoj.

Zbog toga je sud prvoga stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice, koje l. 166. st. 3. KZRH, pa je zbog toga valjalo uvažiti žalbu čine biće krivičnog djela iz č

optuženika.

U ponovljenom postupku će sud prvoga stupnja pokušati izvesti dokaze, saslušanjem bivših susjeda optuženika i R.M., kao svjedoka, da bi utvrdio da li je i zbog čega optuženik napustio prebivalište. Tek nakon izvedenih dokaza bilo personalnih ili nekih drugih moći se sud prvoga stupnja savjesnom ocjenom izvedenih dokaza (čl. 337. st. 2. ZKP) zaključiti da li su odlučne činjenice u ovom krivičnom predmetu dokazane.

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 375. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. ožujka 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

I Kž 160/94.

Klepac)