I Kž-621/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 621/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, Senke Klarić- Baranović i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. H. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 24. svibnja 2006. godine, br. K-10/06, u sjednici održanoj 16. siječnja 2008. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. T. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, donijetom u ponovljeno postupku, opt. T. H. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ pa je za isto, na temelju tog zakonskog propisa i uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b) KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest (11) mjeseci u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. veljače 2004. do 8. lipnja 2004. godine.

Protiv te presude žalbu je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni podnio optuženik i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se "preinači u korist" optuženika.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, pismeno je predložio da se odbije žalba optuženika i prvostupanjska presuda potvrdi

I Kž 621/06-3

a kod takovog je prijedloga na sjednici vijeća ostao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić.

Žalba optuženika nije osnovana.

Sud prvog stupnja je u ovom ponovljenom postupku, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i opravdano zaključio da je upravo optuženik na štetu oštećenice N. J. na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude, počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ. Za takovo svoje utvrđenje u obrazloženju svoje presude iznio je opširne, logične i argumentirane razloge, kojima se gotovo nema što dodati, osobito kada se niti u žalbi ne navodi ništa drugo što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja.

Naime, u žalbi se i dalje ustraje u tvrdnji da optuženik nije počinitelj djela jer da se u vrijeme njegovog počinjenja i nije mogao naći u kući oštećenice, te se, s obzirom da optuženik i njegov brat F. H., nose istu odjeću, čak insinuira, da je počinitelj djela mogao biti i F. H., koji je oštećenicu također često posjećivao i pomagao joj, a što je potpuno neprihvatljivo.

Isto tako se u žalbi bez osnove polemizira sa iskazom oštećenice, koji je bez obzira na neke nevažne razlike, u bitnome, u svim fazama postupka dosljedan, pa je sud prvog stupnja, oslonom na taj iskaz, a osobito i na rezultate obavljenog vještačenja tragova i predmeta tekstilnih vlakana nađenih na odjeći i u kući oštećenice N. J. te zapisnika o prepoznavanju dijela odjeće optuženika kao napadača od strane oštećenice s pravom zaključio o krivnji optuženika za počinjeno kazneno djelo.

Naime, iz nalaza i mišljenja Centra za kriminalistička vještačenja nedvojbeno proizlazi, da je između optuženika i oštećenice na temelju izvještačenih vlakana, pronađenih na odjeći oštećenice i optuženika, kao i u kući oštećenice, optuženik kritične zgode bio u njezinoj kući i u fizičkom kontaktu sa istom, pa su sva polemiziranja optuženika u žalbi, kako je vještačenje nepotpuno i nedostatno i kako su ta vlakna mogla potjecati od njihovog, davno ranije ostvarenog kontakta, neosnovana i suvišna. Osim toga, oštećenica je prepoznala ne samo dio odjeće koja je od optuženika oduzeta dan nakon događaja, nego ga je prepoznala i po specifičnom hodu "i bio joj nekako poznat" a i u žalbi se navodi da se optuženik pri hodanju "gega".

Prema tomu, proizlazi, da sud prvog stupnja s pravom nije vjerovao obrani optuženika i da je s pravom odbio provođenje daljnjih dokaza u ovoj kaznenopravnoj stvari, a koji se ponavljaju i u žalbi, time da je odbijanje tih dokaznih prijedloga opširno i valjano obrazložio. Slijedom iznijetog, i kako optuženik navodima svoje žalbe ničim nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je pravilno primijenio kazneni zakon, to žalba optuženika iz tih žalbenih osnova nije mogla biti prihvaćena.

Nije osnovana ni žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Kazna zatvora u trajanju od jedanaest (11) mjeseci koja je optuženiku izrečena uz primjenu odredbi o ublažavanju kazni, i po ocjeni ovog suda, nije prestroga već je primjerena,

I Kž 621/06-3

kako ličnosti optuženika tako i svim okolnostima konkretnog slučaja te je nužna za ostvarenje svih vidova zakonske svrhe kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ.

Kako dakle, žalba optuženika nije osnovana i kako ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. st. 1. ZKP nije nađeno povreda zakona na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 387. ZKP, postupljeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. siječnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v. r.