I Kž-538/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 538/2017-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. J., zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 6. rujna 2017. broj K- 42/14-57, u sjednici održanoj 17. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

II. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. Z. J. za kazneno djelo iz čl. 136. st. 1. i 3. KZ/11. na temelju čl. 136. st. 3. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11. u trajanju od 3 (tri) mjeseca i 17 (sedamnaest) dana pa se opt. Z. J., uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. prosinca 2013. do 19. veljače 2014., od 16. listopada 2016. do 30. ožujka 2017. i od 25. travnja 2017. do 6. rujna 2017.

III. U ostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

I Kž 538/2017-4

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru opt. Z. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. i 3. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i sedamnaest dana, te je na temelju čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca. Potom mu je, na temelju čl. 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršiti deset mjeseci i sedamnaest dana, dok se preostali dio kazne od jedne godine, tri mjeseca i četrnaest dana neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provedeno na izdržavanju kazne neće biti uračunato u vrijeme provjeravanja. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. prosinca 2013. do 19. veljače 2014. te 16. listopada 2016. do 30. ožujka 2017. i od 25. travnja 2017. do 6. rujna 2017.

Na temelju čl. 69. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola jer postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Također je određeno da ta sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno, do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine.

Na temelju čl. 79. KZ/11. od optuženika je oduzet mesarski nož marke Dick, ukupne dužine 25 cm, obzirom da je isti upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela.

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) oštećenom J. L. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 25.000,00 kuna, koji je iznos optuženik dužan platiti oštećenoj (pravilno: oštećeniku) u roku od tri mjeseca.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08., naloženo je optuženiku naknaditi troškove kaznenog postupka i to na ime troškova sudsko medicinskog vještačenja iznos od 1.429,90 kuna te troškova svjedoka u iznosu od 107,80 kuna te na ime paušala iznos od 2.500,00 kuna.

Istom je presudom, na temelju čl. 453. (st. 1.) toč. 3. ZKP/08. optuženi Z. J. oslobođen od optužbe da bi počinio dva kaznena djela iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. t. 1. i vezi s čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. KZ/11. te je, na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. određeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st.2. toč. 1.-5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, protiv osuđujućeg dijela presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi i odluke o sigurnosnoj mjeri, a protiv oslobađajućeg dijela presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog

I Kž 538/2017-4

činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka. Predlaže da se pobijana presuda ukine u osuđujućem i oslobađajućem dijelu i "vrati" prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno, da se osuđujući dio presude preinači u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi i sigurnosnoj mjeri.

Optuženik je odgovorio na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se žalba odbije.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

U odnosu na presudu (toč. II. i III.)

Nije u pravu žalitelj da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., jer da je izreka osuđujućeg dijela presude glede izrečene djelomične uvjetne osude i trajanja sigurnosne mjere nerazumljiva te proturječna sama sebi i razlozima presude. Naime, premda nije bilo potrebe naznačiti u izreci cjelokupni sadržaj odredbe čl. 69. st. 3. KZ/11., jer je na optuženika primjenjiv samo dio te odredbe, a koncepcija djelomične uvjetne osude u konkretnom slučaju nije zakonita ni pravilna, presuda zbog toga nije nerazumljiva i nejasna do te mjere da se ne bi mogla ispitati.

Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona državni odvjetnik s pravom upućuje na pogrešku pri izračunu neuvjetovanog i uvjetovanog dijela kazne. Međutim, povreda kaznenog zakona očituje se u tome što je prvostupanjski sud kod izricanja djelomične uvjetne osude i dijeljenja jedinstvene kazne zatvora, izrečene na pune godine i mjesece, neuvjetovani i uvjetovani dio kazne izrekao na pune godine, mjesece i dane, što je protivno smislu i pravilima o izricanju kazne zatvora iz čl. 44. KZ/11.

Nadalje, bez obzira što je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni treba istaknuti i slijedeću povredu kaznenog zakona iz pobijane presude. Budući da je optuženik kaznena djela počinio 16. listopada 2016., nije bilo mjesta odluci da vrijeme provedeno na izdržavanju kazne neće biti uračunato u vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne. Ovo stoga što je tek Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 118/18.) koji je stupio na snagu 4. siječnja 2019., u čl. 57. KZ/11. dodana odredba prema kojoj vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Primjena spomenute norme je za optuženika nepovoljnija budući da prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne teče od pravomoćnosti presude.

Državni odvjetnik nije zadovoljan ni primjenom djelomične uvjetne osude s obzirom na višekratnu prekršajnu kažnjavanost optuženika zbog prekršaja iz oblasti nasilja u obitelji. Naglašava da je predmetno kazneno djelo počinjeno za vrijeme trajanja zaštitna mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji Ž. J. izrečene presudom Prekršajnog suda u Vukovaru od 15. rujna 2016.

I Kž 538/2017-4

Razmotrivši žalbene navode državnog odvjetnika, a imajući na umu odnos svih okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te izbor odgovarajuće sankcije, u pravu je državni odvjetnik da nije bilo mjesta primjeni djelomične uvjetne osude. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osobnost optuženika poglavito njegov odnos prema oštećenici kako se osnovano upire žalbom državnog odvjetnika ne opravdava zaključak o postojanju visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela, već je za postizanje svrhe kažnjavanja, uz utvrđenu kaznu zatvora od jedne godine za kazneno djelo iz čl. 136. st. 3. KZ/11. i prihvaćanjem po sudu prvog stupnja utvrđene kazne zatvora u trajanju tri mjeseca i sedamnaest dana za djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11., optuženika trebalo osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru iz čl. 69. KZ/11. koja će trajati dok traje izvršenje kazne zatvora iz ove presude (sadržano u izreci pobijane presude).

U odnosu na rješenje (toč. I.)

Osnovano državni odvjetnik pobija oslobađajući dio prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je jedini dokaz o počinjenju navedenih djela iskaz oštećene Ž. J., čiju vjerodostojnost sud nije mogao provjeriti, te da ne postoje drugi materijalni ili personalni dokazi koji bi upućivali na krivnju optuženika, zbog čega da je sud doveden u dvojbu vezano za istinitost iskaza oštećenice.

Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ozbiljno je doveden u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika, zbog izostanka sveobuhvatne analize izvedenih dokaza, kako materijalnih, tako i personalnih. Naime, prvostupanjski sud u presudi detaljno izlaže nalaze biološkog i sudsko medicinskog vještačenja, zaključivši potom kako isti potvrđuju obranu optuženika o fizičkim sukobima između njega i oštećenice, te potvrđuju i iskaz oštećene Ž. J. vezano za počinjenje kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode. Međutim, prvostupanjski sud te nalaze i mišljenja ne dovodi u vezu sa kaznenim djelima protiv spolne slobode, iako su kontaktni tragovi i opisane ozljede, prema činjeničnom opisu iz optužnice, nastali neposredno prije i tijekom počinjenja tih djela. K tome, u odnosu na seksualni delikt od 15. listopada 2016. radi se o događaju iza kojeg je neposredno uslijedilo i kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode za koje su ti isti nalazi i mišljenja vještaka podupirući dokazi. Nadalje, nije jasno kakvi bi se tragovi trebali pronaći analizom oralnog i rektalnog brisa oštećenice prilikom penetracije prstom u vaginu, što je također cijenjeno u prilog nedostatka materijalnih dokaza za terećena kaznena djela.

U obrazloženju pobijane presude prenesen je cjelovit sadržaj iskaza svih ispitanih svjedoka, pa tako i svjedoka J. L. kojem se oštećena Ž. J. požalila da ju je bivši suprug „pokušao silovati“. Iako je nastavno u obrazloženju prvostupanjske presude iskaz tog svjedoka prihvaćen kao istinit i vjerodostojan (osuđujući dio presude), isti nije uopće razmatran ni cijenjen u sklopu ostalih dokaza za kaznena djela protiv spolne slobode. Naprotiv, prvostupanjski sud zaključuje da za ta djela nema drugih personalnih dokaza osim iskaza oštećenice.

I Kž 538/2017-4

Kod ocjene iskaza oštećene Ž. J., prvostupanjski sud selektivno prenosi dijelove nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. I. P. u kojima je opisano njezino nestabilno psihičko stanje i ovisnost o alkoholu od koje se liječila, zaključkom da je glede istinitosti njezinog iskaza doveden u dvojbu. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi, između ostalog, da sugestibilnost kojoj je oštećenica izložena nije takvog opsega da bi to utjecalo na njezino iskazivanje, da je sposobna za davanje istinitog iskaza te da je kod nje, kao posljedica događaja koje je opisivala, došlo do razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja. Kraj takvih zaključaka sudskog vještaka, čiji je nalaz i mišljenje ocijenjen kao stručan i objektivan, isticanje samo psihičkih poteškoća i alkoholne ovisnosti oštećenice kao razlog dvojbe o kvaliteti i pouzdanosti njenog iskaza ukazuje na nedostatnu analizu psihijatrijskog vještačenja.

Prema tome, iako nije siguran u istinitost iskaza oštećene Ž. J. vezano za kaznena djela protiv spolne slobode, prvostupanjski sud oštećenici u cijelosti vjeruje glede kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode, otklanjajući obranu optuženika i dovodeći njezin iskaz u vezu s medicinskom dokumentacijom. Nasuprot tome, kod obrazloženja oslobađajućeg dijela presude posve izostala analiza optuženikove obrane iz prethodnog postupka i na raspravi, kako s pravom ističe državni odvjetnik.

Budući da je za kaznena djela iz čl. 154. st. 2. KZ/11. izostala cjelovita i svestrana analiza svih izvedenih dokaza, to je činjenično stanje za navedena kaznena djela pogrešno utvrđeno.

Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo ukinuti pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu i predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće zbog jasnih stavova o izvedenim dokazima, koji su opravdano dovedeni u pitanje žalbom državnog odvjetnika.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno provesti sve raspoložive dokaze u odnosu na kaznena djela za koja je presuda ukinuta, a po potrebi će provesti i druge dokaze koje ocijeni važnim za pravilno presuđenje, nakon čega će, cijeneći svakoga od njih pojedinačno i u vezi s ostalima, donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će u skladu s odredbom čl. 459. ZKP/08. valjano obrazložiti.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08. (toč. I.) te čl. 486. st. 1. i 482. ZKP/08. (toč. II. i III.) odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. listopada 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.