Rev-384/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 384/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o. O., zastupanog po D. Č., odvjetniku u K., protiv tuženice Općine Cetingrad, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 21. travnja 2004. godine, br. Gž 606/04-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 8. listopada 2001. godine, br. P 1050/00, ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu od 16. ožujka 2004., br. P 1050/00, u sjednici održanoj dana 3. svibnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku Općini Cetingrad da isplati tužitelju I. d.o.o. O., …, na ime izvršenih radova na poslovno-stambenom objektu u C. iznos od 284.849,24 kn zajedno sa pripadajućom kamatom tekućom na ovaj iznos od 30. lipnja 1998. godine pa do isplate po stopi od 18% godišnje prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, te naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 47.686,00 kn, sve ovo u roku od 15 dana.

S viškom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 79.550,00 kn u roku od 15 dana.“

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da nižestupanjske presude budu preinačene na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili da presude budu ukinute i predmet da bude vraćen na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti prema nenoveliranim odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – dalje: ZPP) koje se u konkretnom slučaju primjenjuju, o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ovaj spor proizlazi iz ugovora o građenju sklopljenog između tužitelja kao izvođača i tuženice Općine Cetingrad kao naručitelja, kojim se tužitelj obvezao izgraditi poslovno- stambeni objekt u C. za iznos od 2,169.972,00 kn, a aneksom tom ugovoru od 25. listopada 1999. godine ugovoreni su naknadni radovi za iznos od 672.408,00 kn. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu dijela neisplaćene ugovorene cijene radova i isplatu naknade za izvedene radove koji nisu posebno ugovoreni.

Revizijom se pobija dio presude koji se tiče zahtjeva za isplatu naknade za radove koji nisu predviđeni pisanim ugovorom.

Taj zahtjev sudovi su ocijenili neosnovanim temeljeći takvu ocjenu na odredbama čl. 633. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i dr.).

Prema tim odredbama za svako odstupanje od projekta građenja odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pismenu suglasnost naručitelja, te ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izvršio bez takve suglasnosti.

S obzirom na te odredbe i odredbu čl. 630. st. 2. ZOO kojom je određeno da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku, drugostupanjski sud je osnovano zaključio da radova nije ovlašten izvesti radove koji nisu predviđeni pisanim ugovorom o građenju izvođač

bez pismene suglasnosti naručitelja.

Bez te suglasnosti izvođač može izvesti samo nepredviđene radove, ali to isključivo u slučaju ako zbog njihove hitnosti suglasnost nije mogao pribaviti (čl. 634. st. 1. ZOO).

Budući da su sporni radovi izvedeni bez pisane suglasnosti tuženika kao naručitelja, te da nije riječ o hitnim nepredviđenim radovima, tužitelju ne pripada pravo na naknadu za te radove.

Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je zahtjev za isplatu sporne naknade odbijen kao neosnovan.

Za pravilno odlučivanje o tom zahtjevu bitne su samo činjenice da sporni radovi nisu pismeno ugovoreni, odnosno da za njih tuženik nije dao pismenu suglasnost, te da radovi nemaju značenje hitnih nepredviđenih radova u smislu odredbe čl. 634. st. 2. ZOO, a te činjenicu nisu niti sporne. Stoga druge činjenice i okolnosti koje je tužitelj iznosio u žalbi, ponavljajući ih i sada u reviziji, nisu od odlučnog značaja, pa ih drugostupanjski sud nije bio dužan navoditi u obrazloženju svoje presude.

Sukladno tome u reviziji se neosnovano ističe da je drugostupanjska presuda nerazumljiva i kontradiktorna iz razloga što te činjenice u njoj nisu navedene.

Isto tako drugostupanjski sud nije bio dužan ocijeniti niti druge žalbene navode jer u obrazloženju drugostupanjske presude trebaju biti ocijenjeni samo žalbeni navodi koji su od odlučnog značaja (čl. 385. st. 1. ZPP).

Slijedom izloženog proizlazi da nisu ostvareni u reviziji istaknuti revizijski razlozi, pa budući da nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, sukladno nenoveliranoj odredbi čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 393. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 3. svibnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.