Gzz-5/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 5/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz Ž., koga zastupaju punomoćnici S. Z. i N. B., odvjetnici u V., protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, DP "Elektra", V., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 12. svibnja 2004. godine, br. G-DO-437/04, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 19. veljače 2004. godine, br. Gž-41/04-3, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 28. listopada 2003. godine, br. P-1127/03-5, u sjednici održanoj dana 20. listopada 2005. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti te preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru od 19. veljače 2004. godine, broj Gž-41/04-3 i sudi:

1. Odbija se žalba tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d., DP "Elektre" V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 28. listopada 2003. godine, broj P-1127/03-5.

2. Odbija se zahtjev tužitelja Z. L. za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 5.839,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2002. godine do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1.281,00 kn.

Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda prvostupanjskog suda tako da je odbijen tužbeni zahtjev.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv drugostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio je da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači te odbije žalba tuženika, a prvostupanjska presuda potvrdi.

U odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti tuženik je predložio da se isti odbije kao neosnovan.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Prema zahtjevu za zaštitu zakonitosti drugostupanjskom presudom je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92,112/99 i 117/03: dalje ZPP), jer postoji proturječje između onoga što se u obrazloženju drugostupanjske presude tvrdi i stanja spisa. Naime, da drugostupanjski sud pogrešno smatra da je o prethodnom pitanju važnom za odlučivanje u ovom postupku već odlučeno presudama Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2002. godine br. Pr-845/01 i Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2003. godine, br. Gž- 1734/02-3, jer su navedene presude preinačene presudom ovoga suda od 31. ožujka 2004., br. Revr-17/04, pa da se i nadalje ima primjenjivati navedeni Kolektivni ugovor. Pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u nepravilnoj primjeni odredbe čl. 195. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01; dalje ZR), jer kako sporni ugovor nije pravovremeno otkazan, to da se isti treba primijeniti kao pravno pravilo u smislu odredbe čl. 195. ZR.

U odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti tuženik je istakao da je o pitanju valjanosti otkaza Kolektivnog ugovora pravomoćno presuđeno kao o glavnoj stvari, stoga da je sud u ovom sporu vezan za navedenu pravomoćnu presudu.

Po ocjeni ovoga suda, nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer ne postoji proturječnost na koju podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti ukazuje, tj. ne postoji proturječje između onog što se tvrdi u obrazloženju pobijane presude i stanja spisa, a razlozi presude su jasni.

U ovoj pravnoj stvari tužbenim zahtjevom je, na temelju odredaba Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu d.d., koji je sklopljen 22. prosinca 1999. godine (dalje Kolektivni ugovor), zatražena isplata „božićnice“ i „uskrsnice“, regresa za godišnji odmor, poklona za djecu i razlike u plaći zbog porasta troškova života u ukupnom iznosu od 5.839,77 kn.

U postupku je utvrđeno da je Kolektivni ugovor sklopljen 22. prosinca 1999. godine na određeno vrijeme od godinu dana i da se je počeo primjenjivati s danom 1. siječnja 2000. godine. Tuženik je otkazao Kolektivni ugovor 27. prosinca 2000. godine.

Prema stajalištu prvostupanjskog suda Kolektivni ugovor primjenjuju se kao pravno pravilo na temelju odredbe čl. 195. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01; dalje ZR) sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, neovisno o činjenici što je tuženik ugovor otkazao nakon njegovog isteka, slijedom čega je tuženik dužan isplatiti tužitelju traženu naknadu.

Drugostupanjski sud smatra da je pitanje valjanosti otkaza Kolektivnog ugovora pravomoćno riješeno presudom Općinskog suda u Zagrebu u sporu između Nezavisnog sindikata Hrvatske elektroprivrede, kao tužitelja i Hrvatske elektroprivrede, kao tuženika, radi poništenja otkaza Kolektivnog ugovora iz 1999. godine, tako što je presudom od 6. svibnja 2002. godine br. Pr-845/01 odbijen tužbeni zahtjev, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2003. godine, br. Gž-1734/02. Tom presudom da je sud vezan u ovom sporu, zbog čega da ne postoji pravna osnova po kojoj bi tuženik bio dužan tužitelju isplatiti sporni iznos.

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. Naime, Kolektivni ugovor je sklopljen 22. prosinca 1999. godine, s tim da je u odredbi čl. 135. tog ugovora određeno da stupa na snagu danom potpisivanja, što konkretno znači upravo 22. prosinca 1999. godine. Prema odredbi čl. 134. Kolektivnog ugovora taj se ugovor sklapa na određeno vrijeme od godinu dana, pa je rok od jedne godine istekao 22. prosinca 2000. godine. Prema odredbi čl. 357. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje ZOO) ugovor s određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne.

Ugovor može prestati otkazom samo pod pretpostavkom da egzistira u vrijeme otkazivanja, zbog čega se ne može otkazati ugovor koji je već prestao postojati. Kako je otkaz Kolektivnog ugovora uslijedio 27. prosinca 1999. godine, dakle nakon njegova isteka, to taj otkaz nije od značaja za odluku u ovom sporu, pa tako ni pravomoćna presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2002. godine, br. Pr-845/01, kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se poništi sporni otkaz Kolektivnog ugovora.

Odredba čl. 195. ZR propisuje da ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Člankom 139. st. 2. Kolektivnog ugovora određeno je da su stranke suglasne da će se sve odredbe tog ugovora primjenjivati nakon proteka vremena na koje je sklopljen, sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.

Budući da Kolektivni ugovor nije pravovremeno otkazan, na temelju citiranih odredbi ZR i Kolektivnog ugovora proizlazi da se isti ima primijeniti kao pravno pravilo do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, pa kako novi Kolektivni ugovor nije bio sklopljen, tužitelju pripada pravo na isplatu dosuđenog iznosa, čija visina nije sporna (čl. 57. st. 2., čl. 63. i čl. 64. Kolektivnog ugovora).

Odbijajući tužbeni zahtjev drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega je ovaj sud prihvatio zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačio drugostupanjsku presudu na temelju čl. 408. st. 2. u vezi čl. 395. st. 1. ZPP.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer po mišljenju ovoga suda ne radi se o trošku potrebnom za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 20. listopada 2005. godine

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivo Grbin, v. r.