Rev-1208/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1208/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Gordane Gasparini, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.A. iz T., koga zastupa H.P., odvjetnik iz P., protiv tuženika B.Ž. iz V., koga zastupa J.K., odvjetnik iz P., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Okružnog suda u Puli od 14. prosinca 1992.g. br. Gž 1338/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču od 5. prosinca 1990.g. br. P 141/90-8, u sjednici održanoj dana 31. kolovoza 1994.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužitelju 918 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije, ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Protivno tvrdnji tuženika u reviziji nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka u dosadašnjem postupku, jer ovaj sud nije našao kao što tuženik tvrdi u reviziji da su izreke presuda sudova nižega stupnja proturječne razlozima tih presuda, te da razlozi o odlučnim činjenicama nisu razumljivi. Tuženik u reviziji ne navodi u čemu konkretno nalazi navedene nedostatke.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a što među strankama nije ni bilo sporno, da je tužitelj s tuženikom zaključio preliminarni kupoprodajni ugovor o kupnji kuće u selu R., da je ugovorom sporazumno određena cijena za iznos od 27,654.000 prijašnjih dinara (1988.g.), te da je tužitelj prilikom zaključenja tog ugovora platio tužitelju iznos od 14,700.000 prijašnjih dinara.

Taj sud je dalje utvrdio, da je tužitelj odustao od izvršenja ugovora, tj. da je on odgovoran za njegovo neizvršenje.

Sudovi nižega stupnja su ocijenili da plaćanje prije navedenog iznosa prilikom zaključenja ugovora među strankama ima značaj kapare, a takvo pravo stajalište prihvaća i tuženik u reviziji.

Kako prije navedeni iznos, koji je tužitelj dao tuženiku, čini preko polovice kupoprodajne cijene, to su sudovi nižega stupnja pravilno ocijenili da je na taj način on platio pretjerano veliku kaparu i da tužitelju s toga pripada pravo prema odredbi čl. 80. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske, da zahtijeva smanjenje takve kapare.

Budući da su sudovi nižega stupnja kaparu smanjili na 20% ugovorne cijene, takvu odluku nisu donijeli na štetu tuženika.

Stoga su ti sudovi materijalno pravo pravilno primijenili, pa zato revizija nije osnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 31. kolovoza 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.