Gž-21/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž-21/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DT D. S., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnika u S., protiv tuženika Nezavisni sindikat D. S. iz S., radi utvrđenja i zabrane nezakonitog štrajka, odlučujući o izjavljenoj žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude Županijskog suda u Splitu od 15. listopada 1998. godine, br. P-5/98., u sjednici održanoj dana 24. studenoga 1998. godine,

presudio je i riješio je:

1. Žalba tužitelja djelomično se uvažava, te prvostupanjska odluka - presuda Županijskog suda u Splitu od 15. listopada 1998. godine, br. P-5/98. ukida u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je nezakonit "štrajk upozorenja" koji je organizirao i proveo tuženik dana 29. lipnja 1998. u vremenu od 8,00 do 10,00 sati u poslovnim prostorima tužitelja u S. na S. i O. k.D. br. …, te radi utvrđenja da je nezakonit štrajk koji je organizirao i proveo tuženik od 28. do 30. rujna 1998. godine u poslovnim prostorijama tužitelja u S. na S. i O. k.D. br. 15, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. Žalba tužitelja u preostalom dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev radi zabrane tuženiku poduzimanja daljnjih aktivnosti koje se tiču organiziranja i provođenja nezakonitog štrajka, kao i radi obvezivanja tuženika glede organiziranja urednog procesa rada kod tužitelja, te u dijelu kojim je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere protiv tuženika, odbija se kao neosnovana i potvrđuju prvostupanjska presuda i rješenje od 15. 10. 1998. br. P-5/98 u spomenutom dijelu.

3. O troškovima nastalim povodom žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nezakonit štrajk upozorenja kojrh je organizirao i proveo tuženik dana 29. lipnja 1998. godine u vremenu od 8,00 do 10,00 sati u poslovnim prostorima tužitelja u Splitu na

S. i O. k.D. ….

2. Utvrđuje da je nezakonit štrajk kojega je organizirao i proveo tuženik od 28. do 30. rujna 1998. godine u poslovnim prostorijama tužitelja u S., na S. i O. k.D. ….

3. Zabranjuje se tuženiku poduzimanje daljnjih aktivnosti koje se tiču organiziranja i provođenja nezakonitog štrajka, te mu se nalaže organizirati normalan proces rada kod tužitelja.

4. Nalaže se se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom prisilne ovrhe".

Prvostupanjskom odlukom odbijen je i prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom se zabranjuje tuženiku da nastavi s poduzimanjem daljnjih aktivnosti koje se tiču organiziranja i provođenja nezakonitog štrajka i nalaže organizacija normalnog procesta rada kod tužitelja.

Protiv navedene prvostupanjske presude i rješenja tužitelj je izjavio pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijana prvostupanjska odluka i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu tužitelja protivna stranka nije odgovorila.

Žalba tužitelja djelomično je osnovana u dijelu koji se odnosi na zahtjev radi utvrđenja nezakonitosti organiziranih i provedenih štrajkova 29. 6. 1998. i od 28. do 30. 9. 1998.

Prvostupanjski sud u bitnom nalazi, da je tuženik štrajk nazvan "štrajkom upozorenja" od 29. 6. 1998. kao i štrajk proveden od 28. do 30. 9. 1998. organizirao i proveo u skladu sa odredbom čl. 210. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZR, "NN" br. 38/95), pa stoga nalazi neosnovanim i odbija tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da su oba navedena štrajka organizirani i provedeni po tuženiku nezakoniti.

Prvostupanjski sud nalazi neosnovanim i daljnji tužbeni zahtjev radi zabrane tuženiku poduzimanja daljnjih aktivnosti koje se tiču organiziranja i provođenja nezakonitog štrajka pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a odbijen je i prijedlog tužitelja radi izdavanja privremene mjere u svezi osiguranja zahtjeva tužbe kojim se traži zabrana tuženiku poduzimanja daljnjih aktivnosti koje se tiču organiziranja i provođenja nezakonitog štrajka.

U žalbi tužitelj osporava utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da bi pri organiziranju i provođenju štrajka i za onog od 28. do 30. 9. 1998. godine bile ispunjene sve propisane zakonske pretpostavke iz čl. 210. st. 1. do 5. ZR, a napose poriče da bi štrajk od 29.

6. 1998. bio proveden sa svrhom promicanja gospodarskih i socijalnih interesa zaposlenika, slijedom čega se ne bi u smislu navedene zakonske odredbe moglo oba štrajka smatrati zakonito organiziranim i provedenim. Posebno žalitelj ističe, kako ni u jednom od spomenuta dva provedena štrajka nije proveden postupak mirenja predviđen zakonom, nadalje prigovara kako nije izvršena propisana najava štrajka od 29. 6. 1998. te tvrdi, da je u tom dijelu pri utvrđivanju odlučnih činjenica počinjena i ona bitna povreda odredaba parničnog postupka koja je opisana u čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP (u daljnjem tekstu: ZPP), jer sadržaj pismena tuženika od 8. 5. 1998. godine kako je prikazan u prvostupanjskoj presudi kao najava štrajka od 29. 6. 1996. godine nije u skladu sa stvarnim sadržajem ovog pismena.

Žalitelj pobija i utvrđenja prvostupanjskog suda o tome kako on nije predložio utvrđivanje pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka, te napada činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u tome dijelu kao pogrešna i nepotpuna. Žalitelj smatra, da je prvostupanjski sud prekoračenjem zakonom propisanog roka za provođenje postupka u ovom sporu počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 217. st. 4. ZR.

Tužitelj ističe kako smatra da je temeljem odredbe čl. 215. ZR moguće zahtijevati zabranu bilo koje nezakonite radnje poduzete u svrhu organiziranja i poduzimanja štrajka pa stoga nalazi da je izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o tome pitanju pogrešno i u protivnosti sa spomenutom zakonskom odredbom te shodno tome tvrdi da su ostvarene i pretpostavke za izdavanje predložene privremene mjere u svezi zahtjeva za zabranu tuženiku poduzimanja daljnjih aktivnosti koje se tiču provođenja i organiziranja nezakonitog štrajka.

Nije osnovan prigovor žalitelja iznesen u pravcu da bi prvostupanjski sud prekoračenjem propisanog roka u čl. 217. st. 4. ZR od četiri dana u kojem prvostupanjski sud mora donijeti odluku o zahtjevu za zabranu štrajka počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP, jer ovaj žalbeni sud nalazi da je spomenuti rok instruktivne naravi te stoga povreda spomenute odredbe nema za posljedicu ostvarenje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prvostupanjski sud je razmatrajući osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom dijelu u bitnom našao, da su ostvarene sve pretpostavke predviđene odredbom čl. 210. ZR glede zakonitosti provedenih štrajkova na dane 29. 6. i 28. do 30. 9. 1998. godine ocijenivši da su oba navedena štrajka najavljeni u skladu s odredbom čl. 210. st. 2. ZR, te da zakonom predviđeni postupak mirenja nije bio provediv zbog toga što G. -s. v. nije osiguralo pretpostavke za provođenje postupka mirenja u skladu s odredbom čl. 204. st.

2. i 5. ZR, pa da stoga izostanak ovog dijela postupka u rješavanju nastalog interesnog spora ne može imati za posljedicu nedopuštenost štrajka, jer bi na taj način bilo ugroženo ustavno pravo na štrajk.

Ovaj žalbeni sud međutim smatra, da je spomenuti pravni pristup pogrešan, jer je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir odredbu čl. 219. st. 9. ZR kojom je predviđeno postupanje u stadiju mirenja, za slučaj ako G. -s. v. nije osnovano ili ako ono ne utvrdi listu miritelja, odnosno članova mirovnog vijeća ili u istom roku (30 dana od podnošenja prijedloga) ne donese Pravilnik o načinu izbora članova mirovnog vijeća i postupku pred mirovnim vijećem - u kojem slučaju će ova pitanja urediti ministar nadležan za rad - te je pri tome žalitelj tijekom postupka ukazao da je ministar nadležan za rad donio odgovarajući naputak kojim je stranke u ovakovom interesnom sporu uputio na primjenu liste (miritelja) koju je utvrdio Upravni odbor H. g. k. od 18. 11. 1997. godine koja je objavljena u "Narodnim novinama" br. 130/97 od 3. 12. 1997. godine na način, da stranke trećeg člana mirovnog vijeća izaberu sa spomenute liste koja inače sadrži popis imena osoba sa liste arbitara pred Stalnim izbranim sudištem pri H. g. k..

Kako prvostupanjski sud zbog svojeg pogrešnog pravnog pristupa nije raspravio i ocijenio da li je na opisani način bilo moguće u skladu sa odredbom čl. 219. st. 9. ZR provesti postupak mirenja te da li je upravo tuženik svojih ponašanjem - kako to tvrdi žalitelj - onemogućio provođenje postupka mirenja, to za sada nije moguće prihvatiti kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da spomenutu pretpostavku glede zakonitosti organiziranja i provođenja štrajka u smislu čl. 210. st. 3. ZR (kojom odredbom je propisano, da se štrajk ne smije započeti prije okončanja posutpka mirenja predviđenog ovim Zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele) nije bilo moguće ispuniti zbog nepostupanja Gospodarsko-socijalnog vijeća u skladu sa njegovom dužnostima iz čl. 204. ZR, uzimajući pri tome u obzir i utvrđenje prvostupanjskog suda da se stranke u ovom interesnom sporu nisu sporazumjele o nekom drugom postupku mirnog rješavanja spora, kako to neosnovano tvrdi tuženik po ocjeni prvostupanjskog suda.

Osnovan je i prigovor žalitelja, da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP pri utvrđenju odlučne činjenice o tome, da dopis tuženika od 8. 5. 1998. godine upućen tužitelju predstavlja urednu najavu štrajka za 29. 6. 1998., a to stoga jer je odredbom čl. 210. st. 4. ZR propisano kako se u pismu kojim se najavljuje štrajk moraju naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka, dočim iz sadržaja spomenutog dopisa koji prileži spisu predmeta ovaj žalbeni sud nije mogao zaključiti da bi spomenuti dopis tuženika od 8. 5. 1998. upućen tužitelju sadržavao naznaku mjesta, dana i vrijeme početka štrajka.

Što se pak tiče utvrđenja nižeg suda o tome da bi izneseni razlog za oba štrajka koji tuženik označuje kao zahtjev za povećanje plaća bio dopušten razlog za organiziranje štrajka u smislu čl. 210. st. 1. ZR, ovaj sud prihvaća takvo stajalište ali samo pod pretpostavkom ako je takav zahtjev upućen u pravcu izmjene akata kojim se uređuju plaće zaposlenika (npr. kolektivni ugovor), ali nalazi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri i na pouzdan način raspravio i ocijenio činjenice koje bi nesumnjivo upućivale na postojanje spomenutog opravdanog razloga za štrajk.

Kako i ovaj žalbeni sud smatra da je pozivom na odredbu čl. 187. st. 2. ZPP dopuštena deklaratorna tužba kojom se traži utvrđenje nezakonitosti već provedenog štrajka - s obzirom na postojanje opravdanog pravnog interesa poslodavca u vezi utvrđenja prethodnog pitanja glede ostvarenja zahtjeva za naknadu štete koju je poslodavac pretrpio zbog štrajka koji nije organiziran i poduzet u skladu s odredbama zakona (čl. 215. st. 2. ZR) - a kako zbog ostvarenja uvodno spomenutih žalbenih razloga (iz čl. 354. st. 2. toč. 13, čl. 355. i čl. 356. ZPP) nije za sada moguće ocijeniti da li su štrajkovi koje je tuženik organizirao i proveo dana 29. 6. 1998. i od 28. do 30. 9. 1998. godine bili provedeni u skladu sa zakonom (čl. 210. ZR), to je valjalo prihvatiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu koji se odnosi na deklaratorni zahtjev radi utvrđenja nezakonitosti spomenutih štrajkova od 29. 6. 1998. i 28. do 30. 9. 1998. te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. st. 1. ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud biti dužan otkloniti počinjenu bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, u svezi utvrđenja odlučne činjenice o tome da li pismeno tuženika od 8. 5. 1998. upućeno tužitelju predstavlja urednu najavu štrajka za 29. 6. 1998. u smislu odredbe čl. 210. st. 4. ZR, zatim će raspraviti i utvrditi sve važne činjenice o tome da li je prema odredbi čl. 219. st. 9. ZR bilo moguće provesti postupak mirenja predviđen u čl. 210. st. 3. ZR i u potvrdnom slučaju ocijeniti razloge zbog kojih takav postupak nije proveden, te od kakvog je to značenja glede pitanja zakonitosti spomenutih štrajkova koji su predmetom rasprave u ovoj parnici. Prvostupanjski će sud nastavno raspraviti da li je po tuženiku označeni razlog štrajka koji se odnosi na zahtjev za povećanje plaća upravljen na izmjenu akata kojim se uređuju plaće i shodno tome ocijeniti da li navedeni razlog predstavlja dopušteni razlog za organiziranje i poduzimanje štrajka.

U preostalom dijelu žalba nije osnovana.

Žalitelj u tužbi i tijekom postupka kao ni u žalbi ne iznosi niti obrazlaže koje su to i kakve aktivnosti tuženika koje on poduzima a koje se tiču organiziranja i provođenja nekog štrajka, a koje bi tuženiku prema zahtjevu tužbe trebalo zabraniti pri čemu ni sam tužitelj ne tvrdi da je štrajk na kojeg se odnose takve radnje već započeo.

Imajući u vidu spomenute okolnosti, iz kojih proizlazi da tužitelj nije naznačio konkretno aktivnosti tuženika čiju zabranu zahtjeva a niti tvrdi da je štrajk na koji se odnose te aktivnosti tuženika započeo, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o tome da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva u navedenom dijelu pozivom na odredbu čl. 215. st. 1. ZR zbog čega po nalaženju ovog suda nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), pa je u tom dijelu kao i glede rješenja kojim je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere (budući da za njeno izdavanje predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine - čl. 298. st. 1. Ovršnog zakona) - valjalo odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku odluku (čl. 368. ZPP).

O zahtjevu žalitelja glede nadoknade parničnih troškova nastalih povodom žalbe odlučeno je u skladu sa odredbom čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 24. studenoga 1998.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.