III Kr-252/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-252/02-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. Z. zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Đakovu br. K-24/01 od 29. listopada 2001. godine, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev os. I.Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda Đakovu br. K-24/01 od 29. listopada 2001. godine os. I.Z. proglašen je krivim zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 4. Kaznenog zakona (KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Presudom Županijskog suda u Osijeku br. Kž-77/02 od 28. veljače 2002. godine odbijena je žalba osuđenika i potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu.

U zakonskom roku osuđenik je, putem svoga branitelja S.Š., odvjetnika iz Đ., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u kojemu tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) i na njegovu štetu povrijedio zakon, jer ga je proglasio krivim i pored postojanja okolnosti koje isključuju protupravnost u njegovom postupanju, a ove povrede nije otklonio ni sud drugog stupnja iako su isticane u žalbi.

U odgovoru na zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zamjenik Glavnog državnog odvjetnika predložio je da se zahtjev odbije kao neosnovan. Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 8. ZKP.

Ta tvrdnja u suprotnosti je s podacima koji se nalaze u spisu predmeta. Iz zapisnika o glavnoj raspravi od 2. listopada 2001. godine proizlazi da je sud prvog stupnja ispitao osuđenika nakon što je proveo sve druge dokaze. Ova rasprava je odgođena i nastavljena 29. listopada, kada je samo ispitan optuženik, te je konstatirano da nema ništa dodati svojoj obrani nakon izmjene optužnice na prethodnoj glavnoj raspravi.

Prema tome sud je postupio u skladu s odredbom čl. 334. ZKP i pristupio ispitivanju optuženika nakon što je proveo sve dokaze i nakon što su stranke izjasnile da nemaju novih dokaznih prijedloga, pa se utvrđuje da nije počinjena bitna povreda na koju se poziva osuđenik.

Osuđenik u zahtjevu nije na jasan način naveo o kojim je to okolnostima on bio u zabludi, koje prema odredbama Kaznenog zakona isključuju protupravnost u njegovom postupanju, ali se iz njegove obrane koju je dao tijekom kaznenog postupka može zaključiti da smatra da se nalazio u zabludi o biću kaznenog djela.

U takvoj zabludi, prema odredbi čl. 47. st. 1. KZ, postupa onaj počinitelj koji u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja.

Pravilno su, po ocjeni ovoga suda, sudovi prvog i drugog stupnja utvrdili da se optuženik nije nalazio u takvoj zabludi, jer je bio svjestan da se nekolicina lovaca i lovnik, ošt. I.H., nalaze s desne strane kanala prema kojemu je ispalio hitac iz puške, koju je napunio krupnom sačmom, iako se nalazi u organiziranom lovu na lisice u kojemu se smjela upotrebljavati samo sitna sačma, a hitac je ispalio iako se nije na siguran način uvjerio da se u smjeru njegove putanje ne nalazi bilo koja od osoba koje su ostale s druge strane kanala.

Svaka odrasla i prosječno inteligentna osoba svjesna je da pucanjem u prostor u kojemu se mogu nalaziti druge osobe, čije kretanje ne može pratiti zbog raslinja, ugrožava njihovu sigurnost. Pogotovo je toga bio svjestan osuđenik koji je lovac, pa su mu i opasnosti lova u grupi dobro poznate.

Upravo radi toga nije prihvatljiva njegova tvrdnja da je bio u zabludi u pogledu te bitne okolnosti djela za koje je proglašen krivim presudom Općinskog suda u Đakovu. Njegovu obranu da je očekivao da se oštećenik ne nalazi putanji metka, već u drugoj poziciji, sud je pravilno vrednovao samo kao činjenicu iz koje proizlazi da je optuženik postupao iz nehaja, dakle da je lakomisleno smatrao da ispaljeni projektil neće zahvatiti ni jednog lovca koji je ostao s druge strane kanala, pa dakle ni lovnika, ošt. I.H.

Ovaj sud, stoga, smatra da je neosnovana tvrdnja osuđenika da je presudom Općinskog suda u Đakovu na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon i da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 8. ZKP, radi čega je valjalo zahtjev odbiti kao neosnovan, pa je presuđeno kao u izreci (čl. 492. u svezi s čl. 421. ZKP).

U Zagrebu, 21. kolovoza 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Mr. Branko Zmajević, v.r.