I Kr-202/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-202/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Petranović Milana, kao članova vijeća i savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M.A., zbog kaznenog djela iz čl. 85. st. 1. KZRH, u svezi s čl. 83. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljeno s prijedlogom Općinskog suda u Šibeniku od 27. srpnja 1995. broj K-232/93, u sjednici održanoj 9. siječnja 1996.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. M.A. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 12. listopada 1993. broj K-232/93, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu od 22. veljače 1994. broj Kž-59/94, osuđen je M.A. zbog kaznenog djela iz čl. 85. st. 1. KZRH u svezi s čl. 83. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem, kao nove okolnosti, navodi podatak vezan za pogoršanje zdravstvenog stanja zbog činjenice da je tijekom izdržavanja kazne bio na bolničkom liječenju, zbog postojanja većeg broja kroničnih bolesti.

Uz zahtjev je dostavljena i medicinska dokumentacija.

Sud prvog stupnja, dostavljajući zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, predložio je da se on odbije, a negativni su i prijedlozi Općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, te državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, sukladno čl. 399. ZKP, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presuda ili sud tada za njih nije znao, iako su postojale, a koje su takove pravne prirode da bi očito dovele do blaže osude.

Naime, osuđenik u prvom dijelu svog zahtjeva polemizira s razlozima prvostupanjske i drugostupanjske presude vezanim za utvrđivanje otegotnih okolnosti, smatrajući da sudovi izložene okolnosti nisu mogli cijeniti kao otegotne, međutim, ovdje je potrebno naglasiti da se iz tih razloga zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ni ne može podnijeti.

U odnosu na postojanje novih okolnosti osuđenik navodi, kao novu okolnost, pogoršanje zdravstvenog stanja, a prije svega bolničko liječenje koje je sprovedeno unutar Kaznenog zavoda Lepoglava, a vezano je za kardiološko-neurološke smetnje koje su nastale zbog postojanja većeg broja kroničnih bolesti, kao što je povišeni krvni tlak, bronhitis, konjuktivitis i dr.

No te okolnosti po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ipak nisu takvog značaja i intenziteta da bi s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela, kao i stupanj kaznene odgovornosti, očito dovele do blaže osude, sve da su i postojale u vrijeme izricanja presuda, odnosno da je sud za njih tada znao. Kako, dakle, nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 399. ZKP, to je sukladno čl. 401. st. 5. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. siječnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Gudelj Milan, v.r.