Gž Zk-130/2017-4 · Županijski sud u Varaždinu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 35 Gž Zk-130/17-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja B. d.o.o., OIB:… Z., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u zajedničkom odvjetničkom uredu D. C. & A. P. u Z., radi predbilježbe prava građenja, u povodu žalbe (prigovora) predlagatelja podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Z-41113/16=Z-21022/14 (Ozn. Z-53806/12) od 16. siječnja 2017., dana 29. rujna 2017.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba (prigovor) predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Z-41113/16=Z-21022/14 (Ozn. Z-53806/12) od 16. siječnja 2017., ispravljeno rješenjem istog suda broj: Z-3547/17=Z-41113/16=Z-21022/14 (Ozn. Z-53806/12) od 24. siječnja 2017.

Nalaže se brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem u toč. I. izreke odbijen je prijedlog za predbilježbu prava građenja. U toč. II. izreke određen je upis zabilježbe odbijenog prijedloga u zk.ul. 107711, 107805, 107807, 107860 i 107904 k.o. R. te 13202, 13263, 13399, 13436 i 109585 k.o. G.. U. toč. I.. izreke određeno je brisanje plombe Z-41113/16 u zk.ul. 4136, 5796, 9154, 108503 k.o. R. te u zk.ul. 2127 k.o. G.. U. toč. IV. izreke određeno je brisanje plombe Z-21022/14 u zk.ul. 107711, 107805, 107807, 107860 i 107904 k.o. R., te u zk.ul. 13202, 13263, 13399, 13436 i 109585 k.o. G.. Rješenjem istog suda broj: Z-3547/17=Z-41113/16=Z-21022/14 (Ozn. Z- 53806/12) od 24. siječnja 2017. pobijano rješenje ispravljeno je u toč. II. izreke, prvom redu, na način da umjesto „zk. ul. 107711“ treba pisati „zk.ul. 108722“.

Pravodobno podnesenom žalbom (prigovorom) navedeno rješenje pobija predlagatelj zbog bitne povrede odredaba zemljišnoknjižnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se žalba usvoji i dozvoli predbilježba prava građenja.

Žalba je neosnovana.

Prvostupanjski sud pobijano rješenje temelji na sljedećim utvrđenim činjenicama:

- da spisu prvostupanjskog suda broj: Z-16076/10 prileže isprave – posjedovni listovi katastra za k.o. D. sa zemljišnoknjižnom identifikacijom katastarskih čestica 4248/3, 4248/1, 4248/2, 4248/4, 4817/2, 4256/2, 4257/2, 4258/1, 9557/3, 4858/2, 9556/5, 4248/3 i 4248/2, koje su navedene u Ugovoru koji u ovom slučaju predstavlja temelj za traženje upisa,

- da Ugovor ne sadrži podatak o zemljišnoknjižnim česticama niti o katastarskoj općini u kojoj se nekretnine nalaze, već su čestice naznačene prema katastarskim podacima, i to kako u odnosu na broj čestice, tako i u odnosu na oznaku katastarske općine,

- da u zk.ul. 4136, 5796, 9154 i 108503 k.o. R. te u zk.ul. 2127 k.o. G. (na koje je upućeno prijedlogom) G. Z. nije naveden kao nositelj knjižnih prava na tamo upisanim nekretninama,

pa slijedom prethodno iznesenih utvrđenja, kao i utvrđenja o vlasništvu pojedinih nekretnina glede kojih je upis zahtijevan, zaključuje da postoji zapreka predloženom upisu, jer zbog navedenih okolnosti nije mogao nedvojbeno zaključiti na koju se nekretninu u zemljišnoj knjizi prijedlog odnosi, a koji nedostatak, po stavu prvostupanjskog suda, nije moguće otkloniti prilaganjem dodatnih isprava katastra o zemljišnoknjižnoj identifikaciji jer te isprave nisu i tabularne isprave za upis predbilježbe prava građenja. Osim toga, u odnosu na nekretnine upisane u z.k.ul. 4136, 5796, 9154 i 108503 k.o. R. te nekretnine upisane u zk.ul. 2127 k.o. G. ocjenjuje da nije ispunjena niti materijalnopravna pretpostavka knjižnog prednika, potrebna da bi se dozvolio upis, pa je slijedom svega navedenog odbio prijedlog za predbilježbu prava građenja.

Predlagatelj u žalbi navodi kako su u Ugovoru nekretnine na kojima se treba zasnovati pravo građenja navedene s oznakama čestica prema katastarskim oznakama, međutim, uz prijedlog je predložen i priklop spisa broj: Z-16076/10 u kojem prileže izvornici dokumentacije, između ostalog i dokaz o zemljišnoknjižnoj identifikaciji, zbog čega smatra da je prvostupanjski sud trebao izvršiti uvid u zbirku isprava broj: Z-16076/10 i dokumentaciju u istoj, čime bi mogao nedvojbeno utvrditi podatke o česticama odnosno točnu oznaku zemljišta za koje se zahtijeva upis, a budući da se u Ugovoru i u zemljišno-knjižnoj identifikaciji jasno vidi na koje se zemljišnoknjižne čestice odnosi Ugovor odnosno vidi se da su to upravo one čestice za koje se predlaže predbilježba pa, s obzirom da je G.

Z. upisan kao nositelj knjižnog prava na istima, ističe da ne postoje zapreke za predloženu predbilježbu prava građenja. Predlagatelj nadalje ukazuje na materijalno pravo za koje smatra da treba primijeniti u ovom postupku i u tom kontekstu ističe da je on zatražio upis predbilježbe, a ne upis prava građenja, zbog čega smatra neprihvatljivim obrazloženje prvostupanjskog suda o tome da predmetni Ugovor ne predstavlja tabularnu ispravu, odnosno smatra da je sud predmetni prijedlog pogrešno cijenio kao prijedlog za uknjižbu. Smatra i da iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno da bi bio utvrđeni neki nedostatak iz čl.

43. i 44. Zakona o zemljišnim knjigama, kojim odredbama su propisane opće pretpostavke za zemljišnoknjižni upis, a iz predmetnog Ugovora i priložene zemljišnoknjižne identifikacije mogu se nedvojbeno utvrditi podaci o česticama odnosno točnim oznakama zemljišta za koje se zahtijeva upis. Predlagatelj upućuje i na sadržaj određenih odluka suda te ističe da je predmetni Ugovor zaključen s pravnom osobom koja je ujedno institucija javnog prava pa je samim time njegova savjesnost veća nego kada se radi o „običnim“ ugovorima, a s obzirom da je riječ o formiranju građevinske čestice za izgradnju objekta, ista je u Ugovoru definirana na način kako je to bilo najjasnije moguće, time da bi budućim aneksima bila utvrđena čestica kojom bi osnivanje prava građenja bilo provedivo u zemljišnim knjigama, odnosno predbilježba bi bila opravdana. Na kraju predlagatelj navodi da je priloženi posjedovni list javna isprava koja je trebala poslužiti samo kao orijentir i poveznica kako bi sud mogao nedvojbeno utvrditi podatke o česticama.

Imajući u vidu obrazloženje pobijanog rješenja i žalbene navode predlagatelja, ovaj sud smatra potrebnim istaknuti kako činjenica da su u Ugovoru o uređivanju međusobnih odnosa pri izgradnji športske dvorane i poslovnog centra u D. od 07. studenog 1995. (nastavno: Ugovor), na temelju kojeg je zatražen predmetni upis predbilježbe prava građenja, čestice na kojima G. Z. ovdje predlagatelju daje pravo građenja naznačene prema podacima iz katastra, a ne zemljišnih knjiga, sama po sebi ne predstavlja razlog neosnovanosti prijedloga za predbilježbu, jer navedeni zemljišnoknjižni upis, kako se pravilno sugerira i u žalbi, pretpostavlja blaže uvjete nego upis uknjižbe. Konkretno, točna oznaka zemljišta ili prava (prema zemljišnoknjižnim podacima) u Ugovoru jest posebna pretpostavka za upis uknjižbe, međutim, ne predstavlja razlog za odbijanje predbilježbe.

Međutim, ocjenom svih isprava koje se nalaze u prvostupanjskom spisu, ali i onih koje prileže spisu istoga suda broj: Z-16076/10, posebno izvadaka iz posjedovnih listova sa zemljišnoknjižnim identifikacijama čestica koje su predmet Ugovora (u koje je sud prvog stupnja u nastavku postupka, nakon ukidnog rješenja, izvršio uvid), proizlazi da je iz zemljišne knjige vidljivo da postoje zapreke zatraženom upisu te da utemeljenost prijedloga ne proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava.

Predmetni prijedlog za upis predbilježbe prava građenja protivan je, naime, samom Ugovoru jer je njime predlagatelju dano pravo građenja samo na dijelu većine čestica (česticama 4248/1 i 4248/2, dijelu 4248/3, dijelu 4248/4, dijelu 4817/2, dijelu 4256/2, dijelu 4257/2 i dijelu 4258/1 k.o. D., te na pristupnim prometnicama na česticama 9557/3 i 4858/2, dijelu 4248/4, dijelu 4857/1, dijelu 4849, dijelu 9556/5, dijelu 4817/2, dijelu 4248/3 i dijelu 4248/2 k.o. D.), a prijedlogom se traži upis na cijelim zemljišnoknjižnim česticama – 3485/1, 3486, 3490, 3491/1, 3491/2, 3492/1, 3492/2 k.o. R., čkbr. 3003/4, 3003/2, 3001/2, 3002, 3005/3, 3013 k.o. G., te 3464/2 i 3493/7 k.o. R.. Iz zemljišnoknjižnih identifikacija proizlazi da pojedine katastarske čestice (prema katastarskim podacima) predstavljaju dijelove jedne ili više zemljišnoknjižnih čestica (prema gruntovnim podacima), međutim, nije vidljivo (a to ne proizlazi niti iz drugih priležećih isprava) koji bi dio odnosno koja točno površina katastarske čestice ulazila u dio pojedine zemljišnoknjižne čestice (u tom smislu obrazlaže i Županijski sud u Splitu rješenjem broj: Gž Zk-517/16 od 03. siječnja 2017., u predmetu istog predlagatelja koji se temelji na istom Ugovoru, navodeći da je prijedlog za upis predbilježbe neosnovan i zbog toga što iz posjedovnog lista nije vidljivo kolika točna površina katastarske čestice odgovara zemljišnoknjižnoj površini zemljišnoknjižne čestice 3001/2, budući da prema posjedovnom listu samo dio čestice 3001/2 odgovara dijelovima katastarskih čestica). Primjerice, katastarska čestica 4248/3 k.o. D. odgovara dijelu zemljišnoknjižnih čestica 3491/1, 3492/1 i 3492/2, no nije jasno u kojem točno dijelu, a isto tako niti u Ugovoru nije određeno na koji se dio katastarske čestice 4248/3 odnosi dano pravo građenja. Nadalje, dio katastarske čestice 4857/1 odgovara zemljišnoknjižnoj čestici 3005/3, međutim, osim potonje navedenoj, čestica 4857/1 odgovara i dijelovima zemljišnoknjižnih čestica 3001/2, 3002, 3013 i dr. pa, s obzirom da se Ugovor odnosi na samo dio čestice 4857/1, nije jasno koja bi zemljišnoknjižna čestica obuhvaća upravo taj dio čestice 4857/1.

Na katastarskim česticama 4248/1, 4248/2, 9557/3 i 4858/2 pravo građenja jest dano u cijelosti, no zemljišnoknjižne identifikacije i podaci iz zemljišnih knjiga ne daju uporište za zaključak da je opravdano dopustiti upis predbilježbe na cijelim zemljišnoknjižnim česticama koje odgovaraju tim katastarskim česticama. Tako, primjerice, katastarska čestica 4248/1 k.o. D. odgovara dijelu zemljišnoknjižnih čestica 3485/1 i 3486, no ni ovdje nije jasno u kojem točno dijelu, niti proizlazi da dio čestice 4248/1 koji ulazi u zemljišnoknjižne čestice 3485/1 i 3486 odgovara cijelim navedenim zemljišnoknjižnim česticama, tj. da se one sastoje samo od te katastarske čestice. Što se pak tiče katastarske čestice 9557/3, proizlazi da ona odgovara zemljišnoknjižnoj čestici 3003/4, međutim, iz izvatka iz zemljišne knjige vidljivo je da se radi o nekretnini čiji su vlasnici M. S., N. H., J. i K. G. te Š. G., što znači da za tu nekretnina nije ispunjena niti opća pretpostavka postojanja knjižnog prednika.

Imajući, uz sve navedeno, u vidu da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i da u odnosu na pojedine druge nekretnine nije ispunjena pretpostavka o knjižnom predniku, proizlazi da je prijedlog za upis predbilježbe prava građenja u cijelosti neosnovan pa je i pravilnom primjenom materijalnog prava istog trebalo odbiti.

Ovaj sud je slijedom toga, primjenom čl. 128. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13; koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju svojeg čl. 218., što ne utječe na činjenicu da je za ugovor sastavljen prije stupanja na snagu tog Zakona odlučno je li sastavljen s propisima koji su bili na snazi na dan njegova sklapanja), odbio žalbu, potvrdio pobijano rješenje i naložio brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga.

U Varaždinu 29. rujna 2017.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec v.r.