I Kž-1045/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1045/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević Grbić, dr. Zdenka Konjića i mr. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv Z. T. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi osuđene, podnesene protiv presude Županijskog suda u Splitu od 28. listopada 2010. god. br. Kv-603/10, u sjednici održanoj 17. veljače 2011. god.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba osuđene Z. T. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom preinačene su na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08 i 76/09), u postupku tzv. „neprave obnove“ kaznenog postupka, u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Splitu od 29. travnja 2008. god. br. K-24/06 potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2010. god. br. I Kž-622/08-5 kojom je Z. T. proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01,105/04, 84/05 i 76/06) te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i presuda Županijskog suda u Splitu od 19. siječnja 2010. god. br. Kv-701/09 također u postupku „neprave obnove“ kaznenog postupka zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr. kojom je osuđena Z. T. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca na način da su navedene kazne zatvora uzete kao utvrđene, pa je Z. T., primjenom čl. 60. KZ osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu joj je uračunato vrijeme na temelju čl. 63. st. 1. i čl. 62. st. 1. KZ vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne.

Protiv pobijane presude žali se os. Z. T. po branitelju iz zajedničkog odvjetničkog ureda V. Lj. i Ž. V. iz S., zbog odluke o kazni s prijedlogom da se ista preinači i izrekne kazna zatvora u kraćem vremenskom trajanju.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 1045/10-4

Spis je u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP proslijeđen na dužno razgledanje Državnom odvjetniku Republike Hrvatske koji je svojim dopisom od 08. veljače 2011. god. br. KŽ-DO-2145/10, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući presudu, os. Z. T. u žalbi izjavljenoj po branitelju, ističe da je sud prilikom odmjeravanja kazne trebao u većoj mjeri kao olakotno cijeniti činjenicu da je osuđena samohrana majka dvoje malodobne djece koja žive u teškoj materijalnoj i socijalnoj situaciji, a koja je sada svjesna svih posljedica svoga djela, kao i opasnosti daljnjeg opstanka u doticaju s drogom te se ni ne pojavljuje već dvije godine kao počinitelj kaznenih djela, pa smatra da je premalo objedinjavanjem presuda snižena joj kazna za samo jedan mjesec.

Protivno ovakvim tvrdnjama Vrhovni sud Republike Hrvatske, u cijelosti prihvaća razloge kojima sud prvog stupnja, nakon što je uzeo kao utvrđene kazne iz dvije pravomoćne presude, ispravno odmjerio visinu jedinstvene kazne zatvora izrekavši je u trajanju od dvije godine.

Prije svega valja istači da stupanj krivnje počinitelja, pogibeljnost počinjenih djela i one olakotne i otegotne okolnosti koje se, sukladno čl. 56. Kaznenog zakona, uzimaju u obzir prilikom odmjeravanja svake od pojedinačnih kazni, nisu odlučne za odmjeravanje jedinstvene kazne primjenom odredbi o stjecaju, već su te okolnosti posebno cijenjene i obrazložene za svako od kaznenih djela za koja je osuđenica presudama preinačenim u postupku „neprave obnove „ kaznenog postupka proglašena krivom.

Odredbom čl. 60. st. 2. KZ, koja je primijenjena u postupku donošenja pobijane presude, propisano je da su prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne mora voditi računa o posebnostima višestrukog počinitelja kaznenih djela, međusobnom odnosu tih djela s obzirom na vrstu i vrijeme počinjenja te svrsi kažnjavanja koju treba postići jedinstvenom kaznom.

Iz ove odredbe jasno proizlazi da olakotne, pa ni otegotne okolnosti koje su bile uzete u obzir pri utvrđivanju pojedinačnih kazni za svako od kaznenih djela za koje je osuđenica ranijim presudama proglašena krivom ne mogu biti od utjecaja i na jedinstvenu kaznu i prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne, jer bi u protivnom, došlo do njihovog dvostrukog vrednovanja i protivilo se odredbi čl. 60. st. 2. KZ i općim načelima odmjeravanja kazne.

Stoga je po ocjeni ovog suda izrečena jedinstvena kazna zatvora osuđenici u trajanju od dvije godine koja je izrečena primjenom načela asperacije iz čl. 60. st. 2. KZ , suprotno navodima žalbe, u dovoljnoj mjeri odraz iznesenih okolnosti koje se odnose na posebnosti osuđenice kao višestrukog počinitelja kaznenih djela i opisani međusobni odnos tih djela, te je pogodna da ostvari opću svrhu kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. KZ tako i svrhu kažnjavanja iz čl. 50. KZ.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. st. 1. ZKP, ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

I Kž 1045/10-4

Slijedom svega iznesenog, a kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. veljače 2011. god.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.