Rev-3633/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.K. iz M.L., koga zastupa punomoćnik H.L., odvjetnik iz M.L., protiv tuženika UTP "J. " M.L., radi zaključenja ugovora, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 2. lipnja 1993. br. Gž-770/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju od 20. listopada 1992. br. P-245/92, u sjednici održanoj dana 7. lipnja 1995.,
Legislator headnote
AI generatedRev-3633/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U reviziji tužitelj ne navodi konkretno i argumentirano u čemu nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka a nije se ostvarila ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3633/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.K. iz M.L., koga zastupa punomoćnik H.L., odvjetnik iz M.L., protiv tuženika UTP "J. " M.L., radi zaključenja ugovora, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 2. lipnja 1993. br. Gž-770/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju od 20. listopada 1992. br. P-245/92, u sjednici održanoj dana 7. lipnja 1995.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja K.A. odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tužitelj kupuje, a tuženik prodaje stan na kojem tužitelj ima stanarsko pravo, a nalazi se u zgradi u M.L., prizemlje, ukupne površine 43,06 m5, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice i hodnika s pripadajućom drvarnicom za iznos od 7.996,90 DEM.
Tužitelj je obvezatan platiti na račun tuženika ili njegovog ovlaštenika - punomoćnika iznos od 7.996,90 DEM u roku od osam dana po pravomoćnosti presude.
Tužitelj ovlašćuje tužitelja da na temelju ove pravomoćne presude ishodi pravo vlasništva na stanu iz ovog ugovora uknjižbom u zemljišne knjige Općinskog suda Mali Lošinj.
Tuženik je obvezatan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 110.770.- HRD u roku od 15 dana."
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.
Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se presude suda nižeg stupnja preinače odnosno ukinu.
Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.
U ovoj parnici tužitelj kao stanar spornog stana traži da se u odnosu na tuženika kao nositelja prava raspolaganja stanom donese presuda koja će nadomjestiti ugovor o kupoprodaji tog stana, a sve u smislu odredaba čl. 4. i 9. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (pročišćeni tekst - "Narodne novine", br. 43/92 i sl.). Tužiteljev zahtjev su sudovi nižeg stupnja odbili, jer su prihvatili tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Pri tome oni nisu, pogriješili, kao što to neosnovano tvrdi revident. Utvrđeno je, naime, u dosadašnjem tijeku postupka da je tuženik u smislu odredbe čl. 2. st. 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", br. 19/91) odlučio da vrijednost njegovih stanova ne ulazi u društveni kapital poduzeća te ih je u skladu s odredbom čl. 47. st. 1. istog zakona predao na gospodarenje Fondu za stambeno i komunalno gospodarstvo Općine Cres-Lošinj. U smislu odredbe čl. 47. st. 2. spomenutog zakona i na te se stanove doduše odnose odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, ali njih, kao što to propisuje odredba čl. 5. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, ne prodaju bivši nositelji prava raspolaganja već općine odnosno gradovi. Zato ni tužitelj nema pravo tražiti od tuženika da mu proda sporni stan.
U reviziji tužitelj ne navodi konkretno i argumentirano u čemu nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka a nije se ostvarila ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Revident se također poziva i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, no činjenično stanje ne može biti predmet preispitivanja u ovom stadiju postupka (čl. 385. st. 3. ZPP).
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 7. lipnja 1995.
Predsjednik vijeća:
Miroslava Vekić v.r.