Rev-375/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 375/14-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. H. pok. I. iz R., zastupanog po punomoćnicima M. K. i M. K. , odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. K. i M. K. u R., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Crikvenici, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2775/2011-3 od 3. srpnja 2013., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-78/06 od 20. prosinca 2010., u sjednici održanoj 5. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja J. H. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I izreke utvrđeno je da je tužitelj diobom zemljišne zajednice prije 6. travnja 1941. stekao pravo vlasništva na k.č. 545/19 od 12.669 m2 kao dijela kč.br. 545 iz zk.ul. 1896 k.o. S. D., 585/73 sa 8.388 m2, kao dijela kč.br. 585 iz zk.ul. 1886 k.o. S. D., k.č. 585/74 sa 14.743 m2, u 7371/14743 dijela kao dijela matične k.č. 585 iz zk. ul. 1886 k.o. S. D., a što je tužena dužna priznati i trpjeti da se uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na k.č. 585/74 sa 14.743 m2, u 7371/14743 dijela kao dijela k.č. 585 iz zk.ul. 1886 k.o. S. D., te je pod točkom III. izreke naloženo tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.550,00 kn.

Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke. Pod točkom II. drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda u odnosu na točku I. i III. na način da je tužbeni zahtjev odbijen i u preostalom dijelu te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Pod točkom III. drugostupanjske presude naloženo je tužitelju da naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 16.550,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) ističući da reviziju podnosi zbog pitanja o kojima ovisi odluka u ovom sporu i koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu te prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu.

Tužena je podnijela odgovor na reviziju u kojem predlaže istu odbaciti budući da je u predmetnoj pravnoj stvari Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj je podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP navodeći slijedeća pravna pitanja:

"1. Kada se smatra dovršenim započeti postupak diobe zemljišne zajednice prije 6. travnja 1941., jer pobijana preinačena presuda uopće ne obrazlaže iz kojih razloga smatra da je postupak diobe zemljišne zajednice samo započet 1936.-1937., a ne i dovršen?

2. Da li provedba tehničkog dijela diobe zemljišne zajednice nakon dovršetka II. svjet. rata, skupljanjem novca za parcelaciju po Mjesnom Narodnom Oslobodilačkom Odboru S. D., te izvršena parcelacija svih matičnih čestica na način kako je dioba izvršena do 6. travnja 1941. po firmi G. O. 1948., uz provedbu parcelacionog elaborata kroz katastar i upis bivših ovlaštenika zemljišne zajednice kao posjednika nekretnina koje su im pripale diobom u zasebne posjedovne listove, ne znači i prešutno odobrenje već dovršene diobe ove zemljišne zajednice?

3. Može li se pobijana drugostupanjska presuda temeljiti na zapisnicima i dokazima iz upravnih postupaka Općine R., konkretno, dopisu Zajedničkog javnog pravobraniteljstva za Općine C., L., P., R. i V. sa sjedištem u R. od 29. lipnja 1992., kao pravnog prednika današnjeg punomoćnika tuženika Općinskog državnog odvjetništva u Crikvenici i zapisnicima Općinskog sekretarijata za upravne poslove Općine R. od 22. rujna i listopada 1992., kada se je Općina R. sve do nedavnog upisa tužene vodila kao vlasnik spornih nekretnina i bila direktno zainteresirana da se ne prizna dovršenom dioba iste zemljišne zajednice do 6. travnja 1941.?

4. Da li se pobijana presuda može donijeti, bez analize iskaza čak 7 svjedoka, od kojih gotovo svi imaju neposredna saznanja o dovršenoj diobi, u situaciji kada su materijalni dokazi o diobi iste zemljišne zajednice uništeni?

5. Koliki utjecaj ima na presuđenje u ovoj pravnoj stvari nesporna činjenica, već 31 pravomoćna presuda u korist tužitelja protiv istog tuženika, po istom činjeničnom i pravnom osnovu, u čijim se izrekama utvrđuje, da je dioba te iste zemljišne zajednice dovršena prije 06.04.1941. god. a posebno na ravnopravnost svih građana pred zakonom, te da li je ova jedina odlučna činjenica, kao prethodno pitanje već kao nesporna utvrđena brojnim citiranim pravomoćnim presudama?

6. Može li drugostupanjski sud preinačujući prvostupanjsku presudu po čl. 373. toč. 3. ZPP-a, izmijeniti utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu glede jedne odlučne činjenice ne samo započete već i dovršene diobe zemljišne zajednice prije 6. travnja 1941., ili je morao prvostupanjsku presudu preinačiti pozivom na odredbu čl. 373a ZPP-a kako je postupio isti sud u presudio Gž-2777/11 od 4. siječnja 2012. koja se priklapa uz ovu reviziju?"

Obrazlažući razloge važnosti tužitelj navodi odluke ovog suda te dva županijska suda u vezi diobe nekretnina i kada se smatra da je došlo do stvarne diobe nekretnina, a tužitelji navode i dio pravomoćnih odluka iste činjenične i pravne naravi u kojima tužena nije izjavljivala žalbu.

U odnosu na prvo postavljeno pitanje koje se u bitnom odnose na to kada se može smatrati u takvim i sličnim slučajevima da je dovršena dioba zemljišnih zajednica, ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje u svojoj odluci broj Rev-2098/12 od 13. veljače 2013., a pobijana odluka u ovom postupku je u skladu s takvim pravnim shvaćanjem. Naime, u citiranoj odluci ovog suda zauzeto je pravno stajalište da se na nekretninama koje su bile dio zemljišne zajednice i kod kojih je postupak diobe pokrenut prije 6. travnja 1941. te je do početka II. svjetskog rata i proveden postupak diobe, pravo vlasništva moglo steći upisanom u javne knjige sukladno važećim pravnim pravilima u vrijeme kada su prednici tužitelja mogli postati vlasnici nekretnina koje su ulazile u zemljišne zajednice. Pritom, kada takav upis nije izvršen, a što je slučaj i u ovom postupku, prednici tužitelja nisu niti mogli steći pravo vlasništva na nekretninama koje su ulazile u zemljišnu zajednicu jer nekretnine nisu dobili u svoje vlasništvo do 6. travnja 1941. pa time niti postupak diobe nije dovršen makar je započet, a neke radnje su u tu svrhu i provedene. Kako ovlaštenik nije podnio zahtjev za dovršenje diobenog postupka niti u prekluzivnom roku do 31. prosinca 1988. kako je to propisivala odredba čl. 1. Zakona o dopuni Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica, te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom ("Narodne novine", broj 13/87), nekretnine zemljišne zajednice mještana S. D. ex lege su postale općenarodna imovina.

Prema tome, pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno shvaćanju revizijskog suda, zbog čega je u konkretnom slučaju ovaj sud ocijenio da se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. Nadalje, činjenica postojanja 31 pravomoćne presude kod istog predmeta spora te iste činjenične i pravne osnove ne znači postojanje različite prakse, već znači samo to da tužena u tim postupcima nije izjavljivala pravni lijek. Stoga slijedom ukupno navedenog odluka u sporu ne ovisi niti o odgovoru na preostala pitanja jer se ne radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a valjalo reviziju tužitelja odbaciti te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. rujna 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.