Rev-3389/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3389/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja (protutuženika) I.C., pok. S., sada u SR Njemačkoj, koga zastupa B.S. -R., odvjetnica u D., protiv tuženice (protutužiteljice) A.C. iz D., koju zastupa D.P., odvjetnik u D., radi razvoda braka i uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužene - protutužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 1. rujna 1995. br. Gž-662/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 3. svibnja 1995. br. P-696/94, u sjednici vijeća održanoj dana 21. prosinca 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice - protutužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom razveden je brak stranaka (točka I. izreke prvostupanjske presude), dok je odlukom pod II. odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužena - protutužiteljica zahtijevala da tužitelj - protutuženik za njeno uzdržavanje plaća određeni novčani iznos na način kako je to pobliže navedeno u prvostupanjskoj presudi. Odlučeno je da svaka strana podmiruje svoje troškove.

Protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja kojom je odbijen zahtjev za plaćanje uzdržavanja reviziju je izjavila tužena - protutužiteljica iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače i zahtjev tužbe prihvati uz dosudu cjelokupnih troškova spora, ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da tužena kao invalidski umirovljenik uz stalni dodatak za pomoć ostvaruje mjesečni prihod od 1.232 kn. Vlasnica je jednosobnog stana i automobila prilagođenog njenim potrebama. Te činjenice među strankama i nisu sporne. Međutim, tužena upozorava da su sudovi takova činjenična utvrđenja ocijenili na njenu štetu jer da prihodi od mirovine i dodatka za pomoć, s obzirom na posebne izdatke koji se odnose na otplatu otkupljenog stana i vrlo zahtjevne potrebe invalidne osobe nisu dovoljna za njeno uzdržavanje, a s druge strane prihodi tužitelja su takovi da omogućavaju plaćanje traženog iznosa od DEM

mjesečno

odnosno

u

odgovarajućoj protuvrijednosti u kunama.

Bračni drug ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga prema njegovim mogućnostima, ali samo onda ako nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti (čl. 249. Zakona o braku i porodičnim odnosima, "NN" br. 53/91). Kraj uvodno spomenutih utvrđenja sudova koja su i bila odlučna za zakonito i pravilno rješenje ove parnice, pravilna je ocjena sudova da se na strani tužene spomenute zakonom tražene pretpostavke ne ispunjavaju, jer stalna novčna primanja u obliku invalidske mirovine i dodatka za pomoć temeljne potrebe tužiteljice zadovoljavaju i ujedno dokazuju postojanje redovnih izvora prihoda na njenoj strani, zbog čega se njezin zahtjev za plaćanje uzdržavanja ne ukazuje osnovanim. S obzirom na istaknute razloge i na već spomenuta utvrđenja sudova povoljnije materijalne prilike tužitelja nemaju utjecaja na mogućnost donošenja drugačije odluke o sporu.

Budući da u provedenom postupku nema povreda procesnog prava na koje je tužena opisno upozorila i kraj nepostojanja i onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužene kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP). U Zagrebu, 21. prosinca 1995. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)