Gž-2981/2016-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

STALNA SLUŽBA U KOPRIVNICI

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Gž-2981/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza umrlog J. K., OIB ..., sina Đ., rođenog ..., a umrlog ..., s posljednjim prebivalištem u V. K., odlučujući o žalbi zakonske nasljednice M. K. iz S. B., OIB ..., zastupane po punomoćnici J. B., odvjetnici iz S. B. i žalbi zakonskog nasljednika A. K. iz V. K., OIB ..., zastupanog po punomoćnici Ž. B., odvjetnici iz S. B., protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj O-218/16-14 od 6. listopada 2016. godine, dana 8. rujna 2017. godine,

r i j e š i o j e

Žalbe zakonskih nasljednika uvažavaju se te se ukida rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj O-218/16-14 od 6. listopada 2016. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Prekida se ostavinski postupak iza umrlog J. K. iz V. K..

II. A. K., sin, iz V. K., upućuje se da u roku od 30 dana po pravomoćnosti ovog rješenja, pokrene kod ovog suda redovnu građansku parnicu protiv M. K., iz S. B., radi utvrđenja spornih činjenica o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, odnosno vrijednost nužnog dijela.

III. Prekid postupka trajati će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

IV. Ukoliko zakonski nasljednik A. K., iz V. K., u navedenom roku ne pokrene kod ovog suda redovnu građansku parnicu, sud će nastaviti ovaj ostavinski postupak na osnovu podataka s kojima raspolaže u spisu, bez obzira na zahtjev u pogledu kojeg su nasljednici upućeni na redovnu građansku parnicu.“

Protiv ovog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je zakonska nasljednica M. K. zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Protiv ovog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je zakonski nasljednik A. K. iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst i 25/13., 43/13. i 89/14. – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja žalbu uvaži, a pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Žalbe su osnovane.

Ispitujući pobijano rješenje po žalbama zakonskih nasljednika, kao i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.

2. ZPP-a u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč.

11. ZPP-a, jer je izreka pobijanog rješenja nejasna, kao što je nejasno i obrazloženje obzirom da sud u obrazloženju nije naveo jasne razloge o odlučnim činjenicama. Naime, sud je zakonskog nasljednika A. K. uputio na parnicu „radi utvrđenja spornih činjenica o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, odnosno vrijednost nužnog dijela“. Takva izreka rješenja o uputi na parnicu nerazumljiva je, jer je sud prvog stupnja bio dužan u uputi na parnicu jasno navesti koje sporne činjenice među strankama treba raspraviti u parnici na koju upućuje stranku.

Isto tako, koje su činjenice među strankama sporne nije moguće zaključiti niti iz sadržaja obrazloženja o uputi na parnicu, u kojem sud reproducira izjave stranaka u ostavinskom postupku, međutim, ne navodi koje su sporne činjenice, već isključivo izvlači zaključak da postoji spor između stranaka o vrijednosti zatraženog nužnog dijela. Ovakvo obrazloženje je nerazumljivo iz razloga što se vrijednost, odnosno veličina nužnog dijela, utvrđuje u ostavinskom postupku i među strankama ne može postojati spor o vrijednosti zatraženog nužnog dijela, već isključivo sukladno odredbi čl. 222. st.

2. toč.

2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03., 163/03., 35/05. i 112/13., dalje: ZN) o činjenicama o kojima ovisi veličina, odnosno vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio. Zbog toga je sud bio dužan u obrazloženju rješenja jasno navesti koje su to činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio među strankama sporne, te koje će biti potrebno utvrditi u parnici na koju je zakonski nasljednik upućen. Osnovane su žalbene tvrdnje zakonskih nasljednika da sud nije obrazložio zbog čega smatra da je pravo A. K. manje vjerojatno, jer je u obrazloženju sud samo naveo da smatra da je njegovo pravo manje vjerojatno, ali nije naveo razloge za to. Iz obrazloženih razloga žalbe zakonskih nasljednika trebalo je uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak primjenom odredbe čl. 380. st.

3. ZPP-a u vezi s čl. 175. st.

2. ZN-a.

U ponovnom postupku sud prvog stupnja prije svega će sa zakonskim nasljednicima raspraviti činjenice iz čl. 71. ZN-a koji propisuje na koji način se utvrđuje vrijednost ostavine u smislu da će od stranaka zatražiti da se očituju o tome jesu li one među njima sporne, odnosno je li sporno što je koji od zakonskih nasljednika dobio za života ostavitelja, te koju imovinu je ostavitelj imao u vrijeme smrti, odnosno je li imao kakvih tražbina prema nasljednicima ili trećim osobama. Ukoliko te činjenice među strankama nisu sporne, tada sud u ostavinskom postupku treba utvrditi vrijednost ostavine sukladno citiranom čl. 71. ZN-a te potom ocijeniti je li darovanjem zakonskom nasljedniku A. K. povrijeđen nužni dio zakonske nasljednice M. K., te je li osnovan njezin zahtjev za nužnim dijelom u smislu odredbe čl. 70. ZN-a. Pritom se skreće pažnja sudu prvog stupnja da vodi računa o tome da zakonski nasljednik ne može tražiti nužni dio iz točno određene imovine, jer se nakon

obračuna vrijednosti ostavinske imovine ostavitelja izračunava vrijednost njegovog nužnog dijela, veličina kojeg je propisana odredbom čl. 70. st. 3. ZN-a, te se potom nužni dio, ukoliko već nije namiren, prije svega namiruje iz imovine koja je predmet raspravljanja u ostavinskom postupku, a tek ako ta imovina ne bi bila dovoljna, tada dolazi do primjene instituta vraćanja darova propisanog odredbom čl. 78. ZN-a. Isto tako iz sadržaja žalbe bi proizlazilo da zakonska nasljednica M. K. smatra da bi joj na ime nužnog dijela pripadao novčani ekvivalent vrijednosti darovanih nekretnina nasljedniku A. K. što je neosnovano jer prema ZN-u ona ima pravo, u slučaju povrede nužnog dijela, tražiti samo vraćanje darova u omjeru potrebnom za namirenje nužnog dijela, a ne isplatu. Ukoliko sud utvrdi da su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi veličina odnosno vrijednost nužnog dijela, tada će stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim uputiti na parnicu temeljem odredbe čl. 222. st. 2. ZN-a, time da će u izreci upute na parnicu, kao i obrazloženju, jasno navesti koje činjenice je potrebno u parničnom postupku utvrditi, kao što je u obrazloženju potrebno navesti razloge zbog kojih pravo jednog zakonskog nasljednika smatra manje vjerojatnim u odnosu na pravo drugog zakonskog nasljednika, kako bi se rješenje po eventualnim žalbama moglo ispitati.

U Koprivnici, 8. rujna 2017. godine

S U D A C

Tatjana Kučić v.r.