Legislator Case Law & Legislation
Rev-2976/1994-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on traffic accident damages, upholding lower court's assessment of non-material harm.

Case Number Rev-2976/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against a final judgment awarding damages for a 1990 traffic accident. While liability was uncontested, the court rejected the claim that the lower courts erred in calculating compensation for non-material harm, including pain and suffering. The decision affirmed that the awarded amounts fully satisfied the intensity and duration of the plaintiffs' physical and mental injuries.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP: The Supreme Court held that lower courts correctly assessed compensation for non-material harm in traffic accident cases, and an appeal based on alleged errors in applying material law or procedural rules is inadmissible if the awarded damages provide full satisfaction for the proven injuries.

Keywords

AI generated
traffic accident liability non-material harm damages pain and suffering assessment appeal admissibility Supreme Court review

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2976/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Ilije Čuljata i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. S.T., mldb. T.T. koje zastupa otac i zakonski zastupnik A.T. i A.T.1 iz Z., koje zastupa punomoćnik N.P., odvjetnik u Z., protiv tuženice "C. -o. " d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. ožujka 1994. godine br. Gž-11190/93 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 7. rujna 1993. godine br. Pn-3074/91, u sjednici održanoj dana 19.lipnja 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija I, II. i III. tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati tužiteljima pod I. i II. svakom po 4.000,00 kn, a trećetuženiku 45.595,89 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, kao i naknadi parnični trošak u iznosu od 20.408,00 kn.

U preostalom dijelu prvo do trećetužitelji su odbijeni.

Sud drugog stupnja odlučujući o žalbama stranaka, odbio je žalbe tužitelja u dijelu kojim su odbijeni s tužbenim zahtjevom, a djelomično prihvatio žalbu tuženice i preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na trećetužitelja na način da je odbio tog tužitelja za daljnji iznos od 7.000,00 kn (5.000,00 kn za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i 2.000,00 kn za fizičke bolove), kao i u odnosu na odluku o troškovima za iznos od 1.700,00 kn.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim su odbijeni s tužbenim zahtjevom izjavili su reviziju tužitelji zbog pogrešne primjene matrijalnog prava uz prijedlog da ovaj reviziji sud preinači pobijane presude i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev. Tuženica nije odgovorila na reviziju niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi primjenom čl. 386. ZPP po službenoj dužnosti.

Tvrdnja tužitelja da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo je neosnovana.

Odgovornost za štetni događaj (saobraćajna nesreća od 20. 12. 1990. godine) nije sporna, ali je sporna i u ovoj fazi postupka visina dosuđene naknadne na ime nematerijalne štete u odnosu na sve tužitelje.

Suprotno tvrdnji prvog i drugog mldb.tužitelja niži sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su svakom dosudili na ime naknade za pretrpljeni strah iznos od 4.000,00 kn, koji iznos i ovaj sud ocjenjuje kao punu satisfakciju za taj vid štete primjerenu kako intenzitetu, tako i jačini pretrpljenog straha.

I pri odmjeravanju naknade nematerijalne štete trećetužitelju sudovi su cijenili sve okolnosti koje predviđena odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91 - u daljnjem tekstu ZOO) posebice intenzitet i trajanje fizičkih bolova, straha, kao i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti.

Opseg povreda i njihov karakter, obim trajnih posljedica (25%), te njihova pojavnost, kao intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, prema činjeničnom utvrđenju nižestupanjskih sudova, ne opravdavaju veći iznos naknade za sve utužene vidove nematerijalne štete od dosuđene (za fizičke bolove 7.000,00 kn, za strah 4.000,00 kn i za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 25.000,00 kn), jer upravo dosuđena naknada i po ocjeni ovog suda pruža punu naknadu tužitelju za utvrđene tegobe.

Zbog navedenog, a kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 19. lipnja 1997. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković,v.r.