I Kž-Us-19/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž Us 19/09-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. K. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. KZ i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2008. godine, br. K-Us-28/04, u sjednici održanoj 11. ožujka 2009. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I Prihvaća se žalba opt. T. M., ukida se pobijana presuda u odnosu na opt. T. M. i kaznena djela iz čl. 333. st. 3. u svezi st. 1. KZ i čl. 224. st. 1. KZ pod toč. 1. i 2. izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Uslijed te odluke žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog odluke o kazni je bespredmetna.

II Djelomično se prihvaća žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni u odnosu na opt. S. K., opt. M.

I. i opt. M. H. na način da se prihvaćaju kao utvrđene kazne zatvora, za kaznena djela iz čl. 333. st. 3. u svezi st. 1. KZ za koje su proglašeni krivima pod toč. 1. izreke, u trajanju od po deset (10) mjeseci svakom od optuženika, za kaznena djela za koja su proglašeni krivima pod toč. 2. izreke i to: za kaznena djela iz čl. 224. st. 1. KZ u trajanju od po jedne (1) godine svakom od optuženika i za kaznena djela iz čl. 311. st. 1. KZ u trajanju od po deset (10) mjeseci svakom od optuženika, te kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine opt. M. I. za

č. 3. izreke, te se

kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. KZ za koje je proglašena krivom pod to optuženici uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ osuđuju na jedinstvene kazne zatvora, opt. S. K. u trajanju od dvije (2) godine i šest (6) mjeseci, opt. M. I. u trajanju od tri (3) godine i šest (6) mjeseci, te opt. M. H. u trajanju od dvije (2) godine i šest (6) mjeseci.

I Kž Us 19/09-6

III Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. S. K., opt. M. I. i opt. M. H. i u pobijanom, a nepreinačenom i ukinutom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 23. listopada 2008. godine, br. K-Us-28/04 proglasio je krivima opt. S. K., opt. M. I., opt. M. H. i opt. T. M. zbog kaznenog djela protiv javnog reda, udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. u svezi st. 1. KZ za koje im je na temelju čl. 333. st. 3. KZ utvrdio kazne zatvora u trajanju od po deset (10) mjeseci svakom od optuženika, kaznena djela protiv imovine, prijevarom, iz čl. 224. st. 1. KZ za koja im je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kazne zatvora u trajanju od po jedne godine svakom od optuženika, opt. S. K., opt. M. I. i opt. M. H. zbog kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ za koja im je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kazne zatvora u trajanju od po deset (10) mjeseci svakom od optuženika, te opt. M. I. i iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ za koje joj je na temelju čl. 311. st. 2. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci, pa su optuženici uz primjenu čl. 60. KZ osuđeni na jedinstvene kazne zatvora, opt. S. K. u trajanju od dvije (2) godine, opt. M.

I. u trajanju od tri (3) godine, opt. M. H. u trajanju od dvije (2) godine i opt. T. M. u trajanju od jedne (1) godine i četiri (4) mjeseca.

Na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) optuženici su dužni solidarno u roku od 15 dana naknaditi imovinskopravni zahtjev oštećenicima, u iznosima navedenim u izreci pobijane presude, dok se oštećenici T. Š., M. Š., D. K., V. Ć., Ž. K., B. I., M. M., S. S.- K., M. B., N. B. i M. K. upućuju da imovinskopravni zahtjev ostvare u građanskoj parnici.

Na temelju čl. 82. KZ od optuženika se oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu 378,50 kn od svakog optuženika ponaosob.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP, optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP.

Protiv te presude žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženike osudi na pojedinačne i jedinstvene kazne zatvora u dužem vremenskom trajanju.

Opt. S. K. žali se po braniteljici D. D., odvjetnici iz Z. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači u odnosu na kazneno djelo iz čl. 333. st. 3. KZ, dok da se za učin djela iz čl. 224. st. 1. izrekne blaža kaznenopravna sankcija, kao i za kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. KZ, a podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Optuženica M. I. žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji po branitelju D. B., odvjetniku iz Z. i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači u pogledu odluke suda o kazni na način da se optuženici izrekne blaža kazna.

I Kž Us 19/09-6

Opt. M. H. žali se po branitelju M. S. odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. T. M. žali se po branitelju H. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sukladno odredbi čl. 412. ZKP ili podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno preinači i optuženicu oslobodi od optužbe.

Po istom branitelju opt. T. M. podnijela je i odgovor na žalbu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta s prijedlogom da se žalba kao neosnovana odbije.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 4. ožujka 2009. godine, br. KŽ-DO-345/09 predložio je da se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta prihvati, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta je djelomično osnovana, a djelomično je bespredmetna, žalba opt. T. M. je osnovana, dok žalbe opt. S. K., opt. M. I. i opt. M. H. nisu osnovane.

U odnosu na rješenje (toč. I izreke ove odluke)

Ne upuštajući se u ocjenu osnovanosti žalbe opt. T. M. u odnosu na meritum stvari, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, prihvaćajući žalbu opt. T. M., u kojoj traži da joj se sudi u prisutnosti jer je za to nastupila mogućnost, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prestankom razloga zbog kojih je optuženici suđeno u odsutnosti, prema prihvaćenoj sudskoj praksi, ne može se žalbeni postupak nastaviti već se pobijana presuda mora ukinuti i optuženici omogućiti da joj se sudi u prisutnosti, što je intencija čl. 412. st. 1. ZKP.

S obzirom da su se stekli zakonski uvjeti da se optuženici sudi u njezinoj prisutnosti, odlučeno je kao u toč. I ove izreke.

Uslijed te odluke žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog odluke o kazni je bespredmetna.

U odnosu na presudu (toč. II i III izreke ove odluke)

Iako u žalbi navodi da se žali iz svih žalbenih osnova, opt. S. K. ne navodi koju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalazi ostvarenom, niti to proizlazi iz žalbenih razloga, dok opt. M. H. parafrazira odredbu čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, međutim, također ne obrazlaže u čemu se sastoji ova postupovna povreda, pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. toč.

I Kž Us 19/09-6

1. ZKP i nije našao da bi bila ostvarena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Stoga nisu osnovane žalbe zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

U žalbama zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženici S. K., M. I. i M. H. u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1. pobijane presude, osporavaju postojanje svijesti o tome da su osobe s kojima su sudjelovali u opisanim događajima bile udružene u bilo kakvu organizaciju pa makar i da je netko drugi bio organizator. U stvari, osporavaju svoju pripadnost grupi koja je imala za cilj počinjenje kaznenih djela.

Optuženici M. I. i M. H. osporavaju i postojanje prijevarne namjere, dok opt. S. K., koji je bio svjestan da se lažno predstavljao kao liječnik, u žalbi tvrdi da njegova svijest nije bila usmjerena na prijevaru radi postizanja imovinske koristi, već je za svoju personifikaciju liječnika trebao dobiti plaću. Poriče, kao i u obrani, da je mogao znati da se osobe koje dolaze na preglede, neće zaposliti i da je jedini cilj bio uzeti im novac.

Kazneno djelo krivotvorenja isprave osporava opt. H. tvrdeći da nije znao da pečat trgovačkog društva nije originalan, pa stoga nije niti mogao počiniti kazneno djelo krivotvorenja isprava, jer nedostaje subjektivni element djela.

U odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprava opt. I. osporava djelo iz toč 3. tvrdeći da nije dokazano da bi na osobnoj iskaznici na ime S. M. bila njezina fotografija.

Takvim žalbenim navodima optuženici nisu s uspjehom osporili zaključke suda prvog stupnja.

Neosnovano optuženici poriču svijest o pripadnosti grupi kada se ima u vidu izuzetna organizacija cjelokupnog posla u kojoj su svi optuženici dali svoj udio, od iznajmljivanja poslovnog prostora na tri lokacije, davanja oglasa u medijima o potrebi zapošljavanja vozača u nepostojećem trgovačkom društvu, organiziranje simuliranih liječničkih pregleda tih ljudi,

čnika,

koji su se javili na oglas, u fiktivnoj liječničkoj ordinaciji u kojoj je opt. K. glumio lije što priznaje u danoj obrani, sačinjavali i upotrebljavali krivotvorene dokumente, imali krivotvoreni pečat, a sve u cilju pribavljanja imovinske koristi, budući su te preglede naplaćivali, što je i bio motiv poduzimanja svih opisanih radnji.

Opt. K. priznaje kazneno djelo prijevare što i nije mogao poricati, jer je glumio liječnika prilikom simuliranih liječničkih pregleda, a opt. I. iznajmljuje poslovni prostor upotrebljavajući osobnu iskaznicu druge osobe, čiji se podaci upisuju u ugovore, što sve govori o svijesti ovih optuženika o svim okolnostima djela, a nije sporno i da je opt. H. imao sva saznanja o cjelokupnoj djelatnosti, jer između ostalog, nije sporno i da je bio u izvanbračnoj zajednici sa opt. I. i da su zajedno djelovali.

Sva navedena utvrđenja opravdavaju zaključak suda prvog stupnja da su se svi optuženici udružili radi zajedničkog djelovanja odnosno da su pripadali grupi koja je imala za cilj činjenje kaznenih djela.

I Kž Us 19/09-6

Nije sporna niti prijevarna namjera koju priznaje samo opt. K. iz razloga ranije navedenih. Kada opt. K. glumi liječnika u fiktivnoj liječničkoj ordinaciji, koja je bila opremljena medicinskom opremom dostatnom za djelatnost koju su obavljali, tada je namjera nesporna, jer je sve poduzeto da bi se svi ovi ljudi, koji su tražili zaposlenje, doveli u zabludu i da bi ih se navelo da na štetu svoje imovine nešto učine. Pri tome su i krivotvorili isprave, sve u svrhu kako bi se stekao dojam da se radi o stvarnoj ordinaciji i pravim liječničkim pregledima.

Nije u pravu niti opt. I. koja osporava da bi na osobnoj iskaznici na ime S. M. bila njezina fotografija, jer su je svjedoci S. M. i T. N. prepoznali kao osobu s kojom su potpisali ugovor, a opt. I. ne osporava da je upotrebljavala osobnu iskaznicu na ime S. M.. Svjedoci su optuženicu prepoznali upravo kao osobu S. M. s kojom su potpisali ugovor pa je za zaključiti da je na osobnoj iskaznici bila i fotografija optuženice, kako to i proizlazi iz iskaza svjedoka T. N. koji je osobne podatke prepisivao iz osobne iskaznice i koji je iskazao da je slika koja se nalazila na osobnoj iskaznici odgovarala osobi koja je došla potpisati ugovor. Svjedok S. M. je iskazala da je osobi koja joj se predstavila kao odvjetnica i koja joj je obećala srediti poslove oko ostavine, dala bianco potpis, domovnicu i fotokopiju osobne iskaznice, zbog čega je kasnije imala problema i oko naplata računa koje nije napravila. Tvrdi da osobnu iskaznicu nije izgubila.

Opravdano stoga prvostupanjski sud zaključuje da je opt. I. na neutvrđeni način pribavila lažnu ispravu, osobnu iskaznicu na ime S. M. sa svojom umetnutom fotografijom i upotrijebila ju kao pravu prilikom zaključenja ugovora o najmu poslovnih prostora.

Iz svih navedenih razloga nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako je na pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenjen i kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije djela, nije osnovana niti žalba opt. K. zbog povrede kaznenog zakona koju ističe kao tzv. posrednu povredu.

Zbog odluke o kazni žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta navodeći da su utvrđene pojedinačne kazne zatvora kao i izrečene jedinstvene kazne zatvora preblage i nesrazmjerne težini, vrsti i broju počinjenih kaznenih djela. Smatra da je prvostupanjski sud u odnosu na opt. K. precijenio značaj istaknutih olakotnih okolnosti, posebno priznanje optuženika koji nije ničim doprinio utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom kaznenom predmetu, dok je podcijenio raniju osuđivanost optuženika za istovrsno kazneno djelo. U odnosu na opt. I. i opt. H. navodi da sud prvog stupnja nije otegotnim cijenio njihovu osuđivanost za istovrsna kaznena djela te da nije u potrebnoj mjeri cijenio okolnosti u kojima je kazneno djelo prijevare počinjeno, kao i pogibeljnost inkriminiranih kaznenih djela. Naime, optuženici su neistinito oglašavali potrebu zapošljavanja i to na više radio postaja diljem zapadne i istočne Hrvatske te putem lokalnog tiska, u situaciji velike nezaposlenosti, kada je za očekivati da će se na takvo oglašavanje javiti veliki broj interesenata, a zatim koristeći nužnost obavljanja liječničkih pregleda za zaposlenje, od nezaposlenih osoba uzimali neuobičajeno visoke novčane iznose za navodne liječničke preglede, čime su dodatno otežali njihove ionako teške materijalne prilike, a vađenjem krvi ih doveli u situaciju neizvjesnosti za svoje zdravlje, sve u cilju da se na lak način okoriste što ukazuje na njihovu drskost i bezobzirnost. Smatra žalitelj da im je namjera bila da se dugotrajno i u velikom obimu bave navedenom djelatnošću.

I Kž Us 19/09-6

U žalbi zbog odluke o kazni opt. S. K. iznosi da je izrečena kazna preoštra kada se ima u vidu mala imovinska korist pribavljena kaznenim djelom, a optuženik nije ostvario ni tu imovinsku korist. Ističe da je bio sudionik Domovinskog rata, da je otac malodobnog djeteta i da je u međuvremenu postao integrirani član društva, djelomično je naknadio štetu optuženicima, a u personifikaciji doktora medicine je bio maksimalno pažljiv, na način da mu je primarna briga bila ne nauditi ljudima u medicinskom smislu. Izražava iskreno kajanje i žaljenje zbog cjelokupnog događanja.

I opt. M. I. izrečenu kaznu smatra prestrogom, s obzirom na značaj olakotnih okolnosti koje je sud prvog stupnja prema mišljenju žalbe podcijenio, a nije uzeo u obzir da živi u izvanbračnoj zajednici s opt. H. koji je nedugo prije počinjenja kaznenog djela pokušao izvršiti suicid. Odlaskom na izdržavanje kazne bit će ugrožena životna egzistencija njezine troje malodobne djece, pa stoga pledira na blažu kaznu.

Optuženik H. u žalbi zbog odluke o kazni ističe sve olakotne okolnosti koje je sud prvog stupnja imao u vidu, kao i činjenicu da nije ponovio kazneno djelo, pa smatra da bi se i blažom kaznom ostvarila svrha generalne i specijalne prevencije.

U pravu je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta da su izrečene jedinstvene kazne zatvora preblage kada se imaju u vidu okolnosti počinjenja kaznenog djela koje ukazuju na upornost optuženika u vršenju kaznenih djela i njihovu namjeru da se time dugotrajno i u velikom broju bave, kako se to opravdano ističe u podnesenoj žalbi. Osim toga, prilikom određivanja vrste i mjere kazne sud uzima u obzir i ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela, a nije sporno da su opt. I. i opt. H. osuđivani zbog istovrsnih kaznenih djela, opt. M. I. zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave i prijevare, a opt. M. H. zbog kaznenog djela prijevare, i prijetnje u dva navrata. Prema tome, može se zaključiti da inkriminirana djelatnost nije izuzetak u životu optuženika, jer je i opt. K. već ranije suđen zbog kaznenog djela prijevare, što je ispravno cijenjeno kao otegotna okolnost. Stoga je očigledno da je verbalizirano žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela bilo dano samo u svrhu blažeg kažnjavanja, a ne iz razloga jer su optuženici svjesni negativnosti svoga postupanja. Stoga je žalbu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta trebalo prihvatiti i korigirati izrečene jedinstvene kazne na više, budući sve utvrđene olakotne okolnosti, a koje se sada ponovno apostrofiraju u žalbama optuženika, ne opravdavaju blaže kažnjavanje. Naime, sud prvog stupnja je tim okolnostima dao prevelik značaj kada se ima u vidu stupanj krivnje optuženika, pogibeljnost ostvarenih kaznenih djela, kao i svrha kažnjavanja koja se očigledno kod ovih optuženika, koji se bave istovrsnom kriminalnom djelatnošću, ne može postići relativno blagim kaznama. Prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske ovako izrečenim povišenim jedinstvenim kaznama zatvora ostvarit će se svrha kažnjavanja predviđena u čl. 6. i 50. KZ.

S obzirom da je prihvaćena žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta zbog odluke o kazni, iz istih razloga nisu prihvaćene žalbe optuženika iz istog žalbenog osnova.

S obzirom da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, opravdano je sud prvog stupnja na temelju čl. 82. KZ optuženicima oduzeo imovinsku korist u iznosu navedenom u prvostupanjskoj presudi, a iz razloga koji proizlaze iz obrazloženja te presude.

I Kž Us 19/09-6

S obzirom na sve navedeno, na temelju čl. 388. st. 1., čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. ožujka 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Žarko Dundović, v.r.