Rev-503/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-503/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. S., koga zastupa M. F. dipl. pravnica, protiv tuženice Z. B., koju zastupa I. B., dipl. pravnik, radi iseljenja, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 19. ožujka 1999. godine, br. Gž-600/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 20. studenog 1998. godine, br. P-2339/94, u sjednici održanoj dana 9. travnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je tuženici naloženo da napusti sobu koju koristi u drugom katu u Domu za samce u S., te ju oslobođenu od osoba i stvari preda na raspolaganje tužitelju, te na ime nadoknade parničnog troška plati tužitelju iznos od 360,00 kn.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parnčnog postupka.

Suprotno revizijskim prigovorima sudovi su pravilno po svom ovlaštenju iz čl. 220. st. 2. ZPP odbili izvođenje dokaza da se doprinesu dokumenti vezani uz poslovni odnos između L. d.d. i H. d.o.o. na okolnosti prava i obveza glede rješavanja sudbine “korisnika hotela”, te valjano ocijenili da doista nema potrebe za izvođenje tog dokaza.

Nije, prema tome, učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 220. st. 2. ZPP, koju revidentica, prema sadržaju svoje revizije, posebno ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je tuženica uselila u sobu Hotela za samce tužiteljevog prednika u kojem je stanovala desetak godina;

- da je tuženica otišla u mirovinu i da na zahtjev tužitelja nije htjela dobrovoljno iseliti iz predmetne sobe;

- da joj je tužitelj ponudio smještaj u Domu umirovljenika, s tim da plaća razliku cijene smještaja preko njene mirovine, što je tuženica odbila;

- da joj je tužitelj predložio smještaj u barake, što je također odbila,

- da tuženica za korištenje prijepornog prostora ne plaća nikakvu naknadu iako tužitelj to od nje zahtijeva.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.

I po nalaženju ovog revizijskog suda tuženica nema nikakvu pravnu osnovu za korištenje sobe u hotelu tužitelja za samce.

Prema odredbi čl. 8. st. 1. toč. 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93) stanarsko se pravo ne može steći na prostorijama i hotelima za samce, domovima umirovljenika, studentskim, učeničkim i drugim sličnim domovima i objektima, pa tuženica nije mogla steći stanarsko pravo na prijepornoj sobi.

Pravilna je ocjena sudova da tuženica nije imala ni bilo koje drugo pravo za korištenje prijeporne sobe.

Tuženica ističe da je bila djelatnica tužitelja 34 godine i da se nalazila na petom mjestu za dodjelu stana, ali da do danas nije dobila nikakav stan.

Sudovi su pravilno zaključili da tuženici ta okolnost ne daje pravo za korištenje prijeporne sobe.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je zbog toga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tuženice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 9. travnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.