Rev-451/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-451/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Petra Milasa, Ivke Zlokić i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IK G. d.d. S., kojeg zastupa punomoćnik M. O., protiv tuženika Fond u stambenom i komunalnom gospodarstvu S., kojeg zastupa punomoćnik odvjetnik K. L. iz S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-2000/96 od 12. prosinca 1996. godine, kojom je po žalbi tužitelja potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini br. P-185/95 od 16. listopada 1996. godine, u sjednici održanoj dana 13. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da Odluka Upravnog odbora tužitelja o izuzimanju stanova iz društvenog kapitala br. 01/9-91/1-92 od 23. 06. 1992.g. ne proizvodi pravno djelovanje pa se kao takova ne može niti rabiti kao pravno valjana osnova stjecanja i raspolaganja bilo kojim vlasničkim ovlaštenjima nad stanovima u društvenom vlasništvu kojima je prije pretvorbe raspolagao tužitelj.

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 9.465,00 kn, u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud ukine u cijelosti obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, ili da preinači citiranu presudu Županijskog suda u Bjelovaru tako što bi se tužbeni zahtjev tužitelja uvažio u cijelosti, uz naknadu troškova žalbe i revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP). O svim ostalim bitnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, revizijski sud ovlašten je voditi računa (argumentum a contrario po odredbi čl. 386. ZPP) jedino u slučaju kad revident na postojanje takvih povreda upućuje u navodima revizije.

Revident u stvari ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje po nižestupanjskim sudovima. Međutim, odredbom čl. 385. st. 3. ZPP je propisano da se revizija ne može izjaviti radi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom stadiju postupka je prijeporno da li je tužitelj mogao zadržati pravo dodjele stanova na korištenje svojim radnicima koji su bili u njegovom vlasništvu, nakon što nije donio odluku da njihova vrijednost ne ulazi u društveni kapital poduzeća i da se predaju na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu.

Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je prednik tužitelja donoseći odluku o pretvorbi na sjednici upravnog odbora od 24. lipnja 1992. godine donio odluku kojom se stanovi na kojima je nositelj prava raspolaganja prednik tužitelja, ne unose u društveni kapital poduzeća i da se predaju na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu.

Na naprijed iznijeto činjenično stanje i po stajalištu ovog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev tužitelja odbili. Ovo zbog toga stoje Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", br. 19/91, 83/92, 94/93 i 2/94) u čl. 2. st. 3. propisano da organ upravljanja u poduzeću može odlučiti da vrijednost stanova ne ulazi u društveni kapital. Tužitelj i ne poriče da je donijeta odluka organa upravljanja i to baš 23. lipnja 1992. godine kojom je odlučeno da vrijednost stanova ne ulazi u društveni kapital.

Kako je odredbom čl. 47. st. 2. citiranog zakona koji propis je cogentne naravi propisano da stanovi iz čl. 2. st. 3. ovog zakona čija vrijednost ne ulazi u društveni kapital poduzeća predaju se na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu te da glede tih stanova fondovi imaju sva prava davatelja stana na korištenje s tim da ih ne mogu otuđiti, a to znači da nakon što je donesena odluka da vrijednost stanova ne ulazi u društveni kapital poduzeća i da se predaju na gospodarenje fondu u stambenom i komunalnom gospodarstvu, na istim tužitelj nije mogao zadržati nikakva ovlaštenja pa ni pravo dodjele istih svojim radnicima.

Dakle, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog iznijetih razloga revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je istu trebalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 13. rujna 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz v.r.