Gzp-806/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 806/09-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja M. P. i B. P., oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćniku B. L., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 25. veljače 2009., 22. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-4582/08 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljima M. P. i B. P., u iznosu od po 14.200,00 (četrnaesttisućadvjesto) kuna svakom.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su 25. veljače 2009. podnijeli Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-431/03. Županijski sud u Zagrebu se je, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda radi rješavanja o podnesenoj žalbi pod poslovnim brojem Gž-4582/08, rješenjem poslovni broj Gzp-243/09 od 1. travnja 2009. oglasio nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu dana 18. svibnja 2009., kao nadležnom sudu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-431/03, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 1. travnja 2009. te službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01).

Tužitelj Republika Hrvatska je dana 29. prosinca 1994. podnio kod Općinskog suda u Zagrebu tužbu protiv I. tuženika M. i II. tužene B. P., radi otkaza stanarskog prava.

Ročište 16. veljače 1995. je odgođeno zbog bolesti suca.

Na ročištu 4. rujna 1995. sud je donio rješenje kojim je tužitelju dodijelio rok od 30 dana radi dostave točne adrese tuženika.

Dana 22. rujna 1995. u spis je zaprimljen dopis tužitelja kojim isti predlaže Centru za socijalnu skrb T. da se tuženicima postavi staratelj za poseban slučaj, a podneskom od 6. prosinca 1995. u spis je dostavljeno Rješenje navedenog centra kojim se tuženicima postavlja staratelj u osobi odvjetnika.

Na ročištu od 9. siječnja 1995. staratelj tuženika dalje odgovor na tužbu.

Na ročištu od 25. ožujka 1996. sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka.

Na ročištu od 3. lipnja 1996. sud je proveo dokaze daljnjim saslušanjem svjedoka te je donio rješenje kojim se punomoćniku tužitelja dodjeljuje rok od 30 dana radi očitovanja na navod da je I. tuženik na specijalizaciji u K.. Po navedenom tužitelj postupa 24. lipnja 1996.

Dana 17. lipnja 1996. u spis je zaprimljen podnesak tuženika kojim isti dostavljaju punomoć za zastupanje u predmetnom parničnom postupku.

Podneskom od 21. lipnja 1996. tuženici daju odgovor na tužbu.

Na ročište od 4. prosinca 1996. nisu pristupili svjedoci za koje je dostava poziva neuredna, zbog čega je isto odgođeno.

Podneskom od 10. prosinca 1996. tuženici predlažu daljnje dokaze.

Ročište zakazano za dan 20. svibnja 1997. nije održano zbog službene spriječenosti suca.

Na ročištu od 7. listopada 1997. sud je donio rješenje kojim je odredio provođenje dokaza daljnjim saslušanjem svjedoka radi čega je zakazao novo ročište za glavnu raspravu.

Na ročištu od 1. prosinca 1997. sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka.

Na ročištu od 21. siječnja 1998. saslušan je još jedan svjedok te je sud zaključio glavnu raspravu. Istog dana sud je donio presudu poslovni broj Ps-2179/94.

Protiv navedene presude tuženici su podnijeli žalbu 15. srpnja 1998. te je spis sa popratnim izvješćem od 22. rujna 1998. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu.

Dana 28. rujna 1998. u spis je zaprimljen odgovor na žalbu.

Rješenjem poslovni broj Gž-8835/98 od 14. ožujka 2000. prvostupanjska presuda je ukinuta te je spis vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na ročištu od 6. prosinca 2000. sud je donio rješenje kojim je odredio provođenje dokaza saslušanjem I. tuženika kao stranke.

Na ročištu od 22. veljače 2001. saslušan je I. tuženik te je sud donio rješenje kojim određuje provođenje dokaza saslušanjem svjedoka.

Rješenjem od 7. ožujka 2001. pozvani su tuženici dostaviti točnu adresu predloženog svjedoka obzirom da je dostava poziva vraćena s naznakom „nepoznat“.

Podneskom od 5. ožujka 2001. tuženici dostavljaju točnu adresu svjedoka.

Rješenjem od 21. ožujka 2001. pozvani su tuženici dostaviti točnu adresu predloženog svjedoka obzirom da je dostava poziva vraćena s naznakom „nepoznat“. Po navedenom rješenju tuženici su postupili 29. ožujka 2001.

Podneskom od 29. ožujka 2001. tužitelj se očituje na iskaz I. tuženika.

Na ročištu od 19. rujna 2001. sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka te je zaključio glavnu raspravu i donio presudu poslovni broj Ps-469/00.

Protiv navedene presude tuženici su podnijeli žalbu 7. ožujka 2002. te je spis povodom žalbe s popratnim izvješćem od 24. travnja 2002. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu.

Rješenjem poslovni broj Gž-1812/02 od 4. ožujka 2003. ukinuta je prvostupanjska presuda te je spis vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na ročištu od 21. siječnja 2004. sud je donio rješenje kojim je odredio provođenje dokaza dopunskim saslušanjem I. tuženika, radi čega je zakazano novo ročište za glavnu raspravu.

Na ročištu od 8. lipnja 2004. sud je donio rješenje kojim je naložio punomoćniku tuženika da dostavi u spis dokumentaciju na okolnost opravdanog nekorištenja spornog stana za razdoblje od 1991. do 1996., u dovoljnom broju primjeraka.

Podneskom od 16. lipnja 2004. tuženici su dostavili navedenu dokumentaciju, a podneskom od 22. listopada 2004. tuženici su se očitovali na podnesak tužitelja od 7. lipnja 2004.

Podneskom od 29. studenog 2004. tužitelj se očituje o predmetu postupka. Podneskom od 29. studenog 2004. punomoćnik tuženika je izvijestio sud da se I. tuženik privremeno nalazi u Republici Hrvatskoj, a podneskom od 28. prosinca 2004. se tuženici očituju na podnesak tužitelja od 29. studenog 2004.

Podneskom od 24. veljače 2005. tuženici dostavljaju daljnje dokaze.

Podneskom od 6. lipnja 2005. tužitelj predlaže zakazivanje ročišta, a isto predlažu i tuženici podneskom od 24. veljače 2006.

Podneskom od 22. rujna 2006. treća osoba predlaže miješanje u predmetnu parnicu na strani tužitelja.

Na ročištu od 3. listopada 2006. sud je donio rješenje kojim je punomoćniku tuženika naloženo da u roku od 30 dana izvijesti sud o tome kada će se I. tuženik nalaziti u Republici Hrvatskoj, radi saslušanja. Po navedenom rješenju punomoćnik tuženika je postupio podneskom od 11. listopada 2006.

Na ročištu od 4. prosinca 2006. saslušan je I. tuženik te je naloženo punomoćniku tuženika da u spis dostavi podatak o zaposlenju tuženika u K. od 1994. Po navedenom rješenju punomoćnik tuženika je postupio 26. siječnja 2007.

Na ročištu od 11. travnja 2007. sud je donio rješenje kojim se dozvoljava miješanje na strani tužitelja te je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka.

Na ročištu od 2. srpnja 2007. saslušani su svjedoci te je sud donio rješenje kojim se nalaže punomoćniku tuženika da u roku od 30 dana dostavi potvrde poslodavaca kod kojih su tuženici radili za period od 1991. Po navedenom rješenju punomoćnik tuženika postupa podneskom od 2. kolovoza 2007.

Podneskom od 13. rujna 2007. tuženici predlažu zakazati ročište.

Na ročištu od 20. studenog 2007. sud je zaključio glavnu raspravu te je na ročištu 4. prosinca 2007. donio i objavio presudu poslovni broj Ps-431/03.

Protiv navedene presude tuženici su podnijeli žalbu 28. travnja 2008. te je spis povodom žalbe s popratnim izvješćem od 4. srpnja 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, gdje se postupak vodi pod poslovnim brojem Gž-4582/08.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 29. prosinca 1994., pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje teći tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) i traje do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (22. prosinca 2009.), što ukupno iznosi dvanaest godina, jedan mjesec i šesnaest dana.

Prema ocjeni ovog suda, duljina trajanja predmetnog parničnog postupka, osobito imajući u vidu da se postupak još vodi pred drugostupanjskim sudom, ukazuje na to da je predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, odnosno da sudovi nisu postupali dovoljno ažurno i učinkovito. Duljem trajanju postupka osobito je pridonijelo postupanje općinskog suda, koji je održao brojna ročišta, saslušao veći broj svjedoka te poduzimao druge radnje u postupku, koje su naposljetku rezultirale donošenjem meritorne odluke u tri navrata. Međutim, postupanje tog nije bilo dovoljno učinkovito jer se nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 84/08 - dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a), povrh čega su dvije meritorne odluke tog suda ukinute rješenjima višeg suda. Niti drugostupanjski sud nije postupao u dovoljnoj mjeri aktivno, obzirom da mu je u prvom navratu trebala jedna godina i šest mjeseci kako bi donio odluku povodom žalbe tuženika; a i u trenutku donošenja ove odluke povodom podnesenog zahtjeva tuženika za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, postupak se pred tim sudom vodi već jednu godinu i osam mjeseci.

Opisano postupanje sudova dovelo je do prekoračenja kriterija razumnog roka glede duljine trajanja predmetnog parničnog postupka.

Predmetni parnični postupak ima obilježja činjenično složenog postupka, a na što u konkretnom slučaju upućuju izvedeni dokazi (saslušanje većeg broja svjedoka). Međutim navedeno ne može opravdati utvrđenu duljinu trajanja postupka, kojoj predlagatelji (kao tuženici u parničnom postupku), svojim procesnim držanjem nisu pridonijeli.

Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, uslijed utvrđene duljine trajanja sudskog postupka i postupanja sudova, unatoč složenosti postupka, predlagateljima je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada predlagateljima uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u iznosu od po 14.200,00 kn svakom, ovaj sud odmjerio je imajući u vidu sve obrazložene okolnosti, pri tome uvažavajući socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. prosinca 2009.

S U D A C

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.