Croatian Supreme Court allows defendant's revision to increase litigation costs due to partial withdrawal of claim.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's revision against lower court rulings on litigation costs. The defendant argued that costs should be recalculated based on the value of the claim at the time of specific procedural acts after the plaintiff partially withdrew their lawsuit. The court agreed, ruling that the lower courts failed to account for the partial withdrawal when calculating costs for the withdrawn portion of the claim, thereby ordering the plaintiff to pay an additional 11,555.47 kn to the defendant.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 158. st. 1. ZPP; čl. 164. st. 7. ZPP; čl. 154. st. 2. ZPP; čl. 395. st. 1. ZPP; čl. 400. st. 3. ZPP: When a plaintiff partially withdraws a claim, the court must separately calculate litigation costs for the withdrawn portion based on the claim's value at the time of the specific procedural act, rather than treating the entire case as concluded.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 1904/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, mr. sc. Lucije Čimić, Jasne Guštek i Jasenke Žabčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. R. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R., L. & p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1312/10 od 24. kolovoza 2010., kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o troškovima sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2458/09 od 15. ožujka 2010., u sjednici održanoj 13. travnja 2011.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tuženika se prihvaća te se preinačuju rješenja o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2458/09 od 15. ožujka 2010. i presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni Gžr-1312/10 od 24. kolovoza 2010. u pobijanom dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka te se nalaže tužiteljici da na ime naknade troškova parničnog postupka tuženiku isplati daljnji iznos od 11.555,47 kn, u roku od 8 dana.
II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 10.015,95 kn te zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 9.992,76 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama (t. I. izreke).
Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.578,00 kn (t. II. izreke).
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2010. poslovni broj broj Pr-2458/09 i to prema tuženiku u pobijanom dosuđujućem dijelu (stavak I. izreke), kao i u dijelu kojim mu nije priznat daljnji trošak parničnog postupka preko iznosa od 9.992,76 kn (dio stavka II. izreke), a prema tužiteljici u odluci o parničnom trošku (iz stavka II. izreke).
II. Tužiteljici se ne priznaje trošak odgovora na žalbu.“
Protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1312/10 od 24. kolovoza 2010. reviziju je podnio tuženik, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08), zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i to:
- glede obračuna troškova parničnog postupka u skladu s vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.
Navodi da je o tom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Revt-35/04 od 14. lipnja 2005 te u odluci poslovni broj Revr-1372/09 od 28. listopada 2009., Revr-1938/09 od 26. svibnja 2010. i Revr-1338/09 od 7. travnja 2010., ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
Zbog toga tuženik predlaže da revizijski sud pobijano rješenje Županijskog suda u Zagrebu preinači i dosudi tuženiku pripadajući iznos parničnog troška uvećan za trošak sastava revizije, a podredno da ukine pobijano rješenje o trošku kao i rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u t. I. izreke presude suda prvog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
U odgovoru na reviziju tuženika, tužiteljica osporava navode revizije i predlaže istu odbiti kao neosnovanu, uz dosudu troškova odgovora na reviziju.
Revizija tuženika je osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.
Ovaj sud je zauzeo shvaćanje da se trošak parničnog postupka određuje u skladu s vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji, a ne prema vrijednosti predmeta spora koja je eventualno vrijedila prilikom zaključenja glavne rasprave (primjerice u odluci Revt-35/04-2 od 14. lipnja 2005. i Rev-402/04 od 21. rujna 2005.). Zbog toga tuženiku pripada trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05 i 59/07 – dalje: Tarifa) u skladu s vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje.
U konkretnoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe iznosila je 119.509,95 kn i ta vrijednost predmeta spora bila je važeća do smanjenja tužbenog zahtjeva podneskom tužiteljice od 23. rujna 2005. na iznos od 102.476,70 kn, odnosno od 19. travnja 2006. kada je smanjen na iznos od 72.769,50 kn te 29. prosinca 2009., kada je konačno smanjen na iznos od 10.015,95 kn. Nižestupanjski sudovi su kod obračuna tuženiku troškova parničnog postupka isti obračunali na način da su primijenili vrijednost predmeta spora za cijeli postupak u visini nakon zadnjeg sniženja tužbenog zahtjeva na iznos od 10.015,95 kn, te su razmjerno uspjehu u parnici obračunali trošak tuženiku i tužiteljici. Nije uzeto u obzir da je tužiteljica zapravo povukla tužbu za onaj dio za koji je smanjen tužbeni zahtjev i da se tuženiku kod obračuna troškova parničnog postupka u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koje je tužba povučena treba trošak obračunati u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP.
Kod toga treba napomenuti da prema pravnom shvaćanju ovog suda, kod ovakvog djelomičnog povlačenja tužbe, sud nije dužan postupiti u smislu čl. 164. st. 7. ZPP, budući je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe koje nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesne aktivnosti stranaka nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i konačni uspjeh stranaka u sporu još nisu poznati, a o naknadi parničnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, kod čega će tuženik naknadu troškova u odnosu na povlačenje tužbe ostvarivati zajedno sa naknadom troškova obračunatih obzirom na konačno postavljen tužbeni zahtjev i razmjerno uspjehu u parnici.
S obzirom na navedeno, tuženiku pored dosuđenog troška na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP razmjerno uspjehu u sporu i prema vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku zaključenja glavne rasprave, pripada i razlika u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koji je tužba povučena i to prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja te parnične radnje. Tuženiku pripada trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05 i 59/07 – dalje: Tarifa) za odgovor na tužbu i za sastav podnesaka od 19. kolovoza 2005. u visini razlike od 1.430,50 kn za svaki prema tbr. 8. t. 1. Tarife, za pristup na ročište 3. listopada 2005. i 7. veljače 2006. u visini razlike od 1.395,75 kn za svako prema tbr. 9. t. 1. Tarife, za sastav podnesaka 15. veljače 2006., 20. ožujka 2006. i 24. ožujka 2006. u visini razlike od 1.395,75 kn za svako prema tbr. 8.t.1. Tarife i za sastav žalbe od 31. listopada 2006. prema tbr. 10. t. 1. Tarife u visini razlike od 215,00 kn.
Tako tuženiku pripada daljnji iznos od 10.054,75 kn na ime razlike troškova zastupanja prema Tarifi, s obzirom na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, a prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja parničnih radnji.
Tuženik je uspio s revizijom u omjeru od 81,34 % pa mu je prema tom omjeru, a prema tbr. 10. toč. 4. Tarife, dosuđen trošak sastava revizije od 1.500,72 kn s već uključenim PDV-om od zatraženih 23%. Dakle, tuženiku je ukupno odmjeren trošak od 11.555,47 kn, koji je na ime troškova parničnog postupka tužiteljica dužna naknaditi tuženiku pored već dosuđenog iznosa.
Na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP reviziju tuženika valjalo je prihvatiti i odlučiti kao u izreci ove odluke.
Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju (t. II. izreke rješenja) jer ta procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 13. travnja 2011.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.