Gzp-883/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp-883/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandaru Peruzoviću u pravnoj stvari I. predlagateljice N. Č. iz Z. i II. predlagateljice S. Nj. iz Z., koje zastupa punomoćnica I. Ž. Š., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljica od 16. lipnja 2008., dana 10. lipnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-1009/08 u roku od 6 (šest) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku:

- I. predlagateljici N. Č. u iznosu od 14.000,00 (četrnaesttisuća) kuna,

- II. predlagateljici S. Nj. u iznosu od 14.000,00 (četrnaesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljica Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljice su 16. lipnja 2008. podnijele ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe iz članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS) navodeći da im je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3418/06 koji se povodom žalbe vodi na Županijskom sudu u Zagrebu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi iz članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljica u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3418/06 (raniji poslovni broj P-5512/96), očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 19. rujna 2008. i službene provjere Županijskom sudu u Zagrebu utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- tužitelj Z. J. je 4. listopada 1996. podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženica N. Č. i S. Nj. (ovdje predlagateljica) radi isplate, alternativno radi utvrđenja prava vlasništva,

- do 6. studenog 1997. održana su tri ročišta; tuženice su podnijele odgovor na tužbu; riješeno je da će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka,

- na ročištu 28. listopada 1998. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i I.-tuženice; strankama je određen rok od 15 dana za dostavu potrebne dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 16. studenog 1998. a tuženice uz podnesak od 11. prosinca 1998.,

- na ročištu 8. srpnja 1999. je riješeno da će se izvesti dokaz saslušanjem svjedoka,

- na ročištima 24. studenog 1999., 19. svibnja 2000. i 17. travnja 2001. su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka,

- na ročištu 24. rujna 2001. je glavna rasprava zaključena u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja,

- tužitelj je 26. rujna 2001. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta, a sud je rješenjem od 4. veljače 2002. dopustio povrat u prijašnje stanje i preotvorio raspravu,

- na ročištu 6. lipnja 2002. se raspravljalo o predmetu spora nakon čega je glavna rasprava zaključena i donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen,

- tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu te je predmet 23. rujna 2003. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem poslovni broj Gž-3169/03 od 7. veljače 2006. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- na ročištu 18. listopada 2006. je riješeno da će se pribaviti potrebni podaci od Z. b. d.d.,

- na ročištu 7. veljače 2007. je pročitano očitovanje Z. b. d.d.; riješeno je da će se izvesti dokaz saslušanjem svjedoka,

- na ročištu 11. lipnja 2007. je izveden dokaz saslušanjem svjedoka nakon čega je glavna rasprava zaključena, a na ročištu 21. lipnja 2007. je donesena i objavljena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen,

- tužitelj je 19. rujna 2007. protiv navedene presude podnio žalbu te je predmet 13. veljače 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na žalbeni postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Gž-1009/08.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, je, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, iako je tužba podnesena 4. listopada 1996., kao pravno relevantno razdoblje uzima se razdoblje od 6. studenog 1997., budući da je dana 5. studenog 1997. godine stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02). Iz navedenog proizlazi da se radi o pravno relevantnom razdoblju koje počinje teći od 6. studenog 1997. i s obzirom da je postupak u tijeku traje do 10. lipnja 2009. kao dana donošenja odluke o zahtjevu predlagateljica, pa se radi o razdoblju od 11 (jedanaest) godina, 7 (sedam) mjeseci i 4 (četiri) dana.

Iako su tijekom prvostupanjskog postupka održana brojna ročišta, izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka, pribavljane potrebne isprave te poduzimane druge parnične radnje koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, prvostupanjski postupak nije vođen dovoljno ažurno i učinkovito, a velik broj održanih ročišta ukazuje na to da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) te nastojao raspravu dovršiti na što manje ročišta. Na dugotrajnost postupka utjecala je i neaktivnost nadležnog županijskog suda pred kojim se postupak prvi puta vodio preko dvije godine i četiri mjeseca, a o žalbi podnesenoj 19. rujna 2007. još uvijek nije odlučeno.

Predlagateljice, kao tuženice, svojim ponašanjem nisu značajne doprinijele duljini trajanja postupka.

Prema ocjeni ovog suda, predmetni parnični postupak je donekle činjenično složen s obzirom na potrebu provođenja nešto opsežnijeg dokazivanja. Međutim, navedena okolnost ne može u potpunosti opravdati duljinu trajanja postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je duljinom trajanja predmetnog sudskog postupka i postupanjem sudova predlagateljicama povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01- ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (14.000,00 kn svakoj predlagateljici) ovaj sud je odredio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a uvažavajući pri tom socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. lipnja 2009.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.