Legislator Case Law & Legislation
Rev-865/1993-2 AI generated

Revocation of contract and ownership rights dismissed due to lack of registration under Property Law Art. 33.

Case Number Rev-865/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's revocation against lower court rulings confirming a property sale. The prosecutor argued the father did not personally sign an annex agreement, yet the court found the prosecutor herself signed the main contract and the father's verbal authorization was sufficient. The court ruled the revocation failed because the property rights were never registered in the public register as required by Article 33 of the Basic Property Relations Act.

Legislator headnote

AI generated

Article 33 of the Basic Property Relations Act; Article 354, paragraph 2, item 10 of the Civil Procedure Act; Article 393 of the Civil Procedure Act: A transfer of real property rights is ineffective against third parties and cannot be enforced if the change has not been entered into the public register.

Keywords

AI generated
real property rights public register contract validity property law civil procedure ownership transfer registration requirement

Cited Legislation

AI generated
Article 33 of the Basic Property Relations Act
Article 354, paragraph 2, item 10 of the Civil Procedure Act
Article 393 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 865/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I.Š. -T. iz P., … , koju zastupaju punomoćnici S.S. i R.B., odvjetnici u P., protiv tuženih 1) S.D. iz V., … i 2) Poduzeća "I. -G. " iz P., radi poništenja ugovora i stjecanja prava vlasništva nekretnina, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 4. prosinca 1992. br. Gž 1189/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 23. lipnja 1992. br. P 1582/90-15, u sjednici održanoj dana 27. travnja 1994. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništav kupoprodajni ugovor zaključen između "I. -g. " i S.D. od 1. veljače 1990. godine te da je tužiteljica, zajedno sa svojim ocem, suvlasnica poslovnih prostora izgrađenih na k.č.br. 878/30 a označenih sa "F" i "F1" površine 37 m5, odnosno 50,32 m5".

Tužiteljica je obvezana da tuženima naknadi parnični trošak.

Žalbu tužiteljice izjavljenu protiv navedene prvostupanjske presude odbio je sud drugog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude, tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, te predlaže da se obje presude nižih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

U pismenom odgovoru na reviziju prvotužena predlaže da se revizija odbije.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revidentov prijedlog da se usvoji tužbeni zahtjev, temelji se na činjenici da otac tužiteljice (u međuvremenu je umro) B.Š. nije osobno potpisao Aneks II. ugovora o kupoprodaji neuređenog poslovnog prostora od 9. 12. 1989. godine, kojim su stranke u tom ugovoru podijelile poslovni prostor koji je bio predmetom spornog ugovora označen "F" na tri dijela "F", "F1" i "F2", i da on - B.Š. - koji je bio zaključio predugovor s drugotuženom za dio tog prostora kao kupac dao suglasnost za taj ugovor i da prema prodavatelju - drugotuženom - nema nikakvih potraživanja. Navedeni predugovor uz B.Š. potpisala je i tužiteljica kao budući kupac.

Sporni ugovor za koji se traži utvrđenje ništavosti potpisale su parnične stranke i to:

- tužiteljica, kao kupac prostora označenog sa "F",

- prvotužena kao kupac prostora označenog sa "F1",

- tužiteljica i prvotužena kao zajednički kupci prostora označenog sa "F2" i

- drugotuženo poduzeće kao prodavatelj.

Tužiteljica traži poništenje samo onog dijela ugovora koji se odnosi na kupnju nekretnina od strane prvotužene (kupnja prostora označenog sa "F1") i traži da se utvrdi kako su ona i tužiteljičin otac B.Š. suvlasnici prostora označenog sa "F" i "F1".

Sudovi su utvrdili da je između stranaka zaključeno nekoliko ugovora nazvanih "Ugovor", "Predugovor" i "Aneks ugovora".

Ugovor koji je predmet parnice (od 1. veljače 1990. godine) zaključili su tužiteljica i prvotužena (D. ) kao kupci, a drugotužena ("I. -g. ") kao prodavatelj, s time da su tužiteljica i tuženi prodavatelj zamjenili ranije kupljenu nekretninu pod oznakom "F" za nekretninu označenu "A".

U tom ugovoru se ne javlja kao stranka otac tužiteljice B.Š.. On je bio stranka u ranijim ugovorima, ali tim ugovorima nije ništa stjecao (ni kupovao ni mjenjao nekretnine, dok je u ugovoru od 24. siječnja 1990. godine (Aneks II.) izjavio da je suglasan sa zaključenjem ugovora kojom kupuju tužiteljica i prvotužena od drugotužene nekretnine "F", "F1" i "F2" i da po toj osnovi nema nikakovih potraživanja od prodavatelja poduzeća "I. -g. ". Taj ugovor B.Š. nije osobno potpisao, što nije sporno, već je za njega potpisala osoba koju je prema utvrđenju sudova on usmeno ovlastio da to učini.

Ovaj Aneks II. ugovora kojom su ugovorne stranke sporazumno utvrdile način podjele nekretnine koja je bila predmetom (prije i kasnije) oznakama "F", "F1" i "F2", kao i nedostatak vlastoručnog potpisa B.Š. ne utječe niti može utjecati na valjanost ugovora od 1. veljače 1990. godine niti taj ugovor čini ništavim u dijelu kojim je prvotužena S.D. kupila od drugotuženika prostor označen "F1". Utoliko više što ovaj sporni ugovor od 1. veljače 1990. godine je zaključila i sama tužiteljica, kao kupac prostora "F" (koji je zamjenjen za prostor označen sa "A") i kupac u suvlasništvu sa prvotuženom prostora "F2". Tim spornim ugovorom stranke su utvrdile što je sve prije tog ugovora učinjeno, kako su podjeljene nekretnine i označene navedenim brojkama, odredile cijenu (i potvrdile zaključivanje aneksa I. i II. ugovora, a u tom spornom ugovoru nije uopće sudjelovao - kao stranka - B.Š..

Pravilno su dakle sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, kako na utvrđenje ništavosti ugovora tako i na utvrđenje prava vlasništva nekretnina označenih sa "F" i "F1", jer nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, ni za onaj dio nekretnina koje je ona kupila označen sa "F") iz odredbe čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske, jer nije došlo do upisa u javnu knjigu.

U postupku sudova nižeg stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident. Sud drugog stupnja je u obrazloženju svoje odluke dao ocjenu relevantnih okolnosti i utvrđenja prvog suda i u bitnome odgovorio na prigovor iz žalbe tužiteljice.

Kako nisu dakle ostvareni revizijski razlozi koje ističe tužitelj, pa ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP) trebalo je reviziju odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci na osnovi čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 27. travnja 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.