Gzp-135/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 135/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja J. M. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 21. travnja 2006., dana 30. siječnja 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-5889/07 u roku od tri (3) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju J. M. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 18.000,00 (osamnaesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 21. travnja 2006. Županijskom sudu u Splitu podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku. zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod posl.br.P-1524/05.

Županijski sud u Splitu se rješenjem posl.br.Gzp-140/06 od 6. prosinca 2007., oglasio stvarno nenadležnim, uz obrazloženje da je pred tim sudom u tijeku postupak povodom žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu posl.br. P-1524/05 od 17. svibnja 2007., te je spis ustupio ovom sudu na odlučivanje.

Zahtjev je osnovan.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr- 1524/05 i očitovanja tog suda od 3. srpnja 2006., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1.Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav):

- da je predlagatelj 11. studenog 1998. podnio tužbu protiv tuženika B.-B. specijalnih d.o.o. S., radi isplate;

- da je, nakon sedamnaest održanih ročišta, (17. veljače 1999., 19. svibnja 1999., 12. studenog 1999., 9. veljače 2000., 12. travnja 2000., 20. lipnja 2000., 14. ožujka 2001., 6. lipnja 2001., 17. rujna 2001., 6. prosinca 2001., 11. ožujka 2002., 27. svibnja 2002., 1. listopada 2002., 8. svibnja 2003., 2. rujna 2003., 20.siječnja 2004. i 26. travnja 2004.) sud 10.svibnja 2004. donio presudu i rješenje posl.br.P-1596/98 koje je, povodom žalbi stranaka, Županijski sud u Splitu ukinuo rješenjem posl.br.Gž-4742/04 od 14. travnja 2005. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

- da je, nakon toga, Općinski sud u Splitu još proveo ročišta 6. rujna 2005., 23. studenog 2005., 24. svibnja 2006., 27. lipnja 2006. i 15. rujna 2006., te je 17. svibnja 2007. donio presudu posl.br.P-1524/05;

- da je, povodom žalbi stranaka, spis otpremljen Županijskom sudu u Splitu 26. studenog 2007.;

- da, do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja, postupak nije pravomoćno dovršen.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja, odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.

Iz navedenog proizlazi da razdoblje razmatranja aktivnosti suda teče od 11. studenog 1998. do 30. siječnja 2008., tako da ukupno iznosi devet godina, dva mjeseca i devetnaest dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra kako trajanje i duljina sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju ukazuju na to da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, imajući pri tome u vidu da Općinski sud u Splitu, nije u konkretnom postupku pokazao dovoljan stupanj učinkovitosti u svom postupanju, s obzirom da se ovdje radi o postupku za koji zakon propisuje hitnost u rješavanju (odredba čl. 434. ZPP).

Ovo iz razloga što je sud održao veliki broj ročišta (ukupno dvadeset i dva), dok je od provedenih dokaza saslušao tužitelja, šest svjedoka te je proveo liječničko i knjigovodstveno- financijsko vještačenje a što sve ukazuje na to da nije postupao u sladu s načelom koncentracije i ekonomičnosti glavne rasprave (odredba čl. 10. i čl. 311. st. 2.ZPP), čime je uzrokovao nepotrebnu dugotrajnost postupka.

Ništa ne upućuje na to da bi predlagatelj svojim postupanjem pridonio duljini trajanja postupka a po ocjeni ovog suda niti predmet nije osobito složen pa da bi ta okolnost mogla opravdati trajanje postupka, koji je hitne naravi, više od devet godina.

S obzirom na navedeno kao i na okolnost da konkretan postupak još uvijek nije pravomoćno dovršen, ovaj sud ocjenjuje da je predlagatelju povrijeđeno pravo da sud o njegovoj obvezi i pravu odluči u razumnom roku.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj pa je stoga temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. siječnja 2008.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.