Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-36/2005-3 AI generated

IV Kž-36/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number IV Kž-36/2005-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 16. ožujka 2005. broj Kv-24/05 (Kio-113/04), u sjednici održanoj dana 5. prosinca 2006.,

Legislator headnote

AI generated

IV Kž-36/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijajući pravilnost zaključka suda prvog stupnja o postojanju osnovane sumnje da je postupio na opisani način, žalitelj navodi da on nije bio odgovorna osoba jer "pomoćnik pročelnika za pravna pitanja pomaže (ne zamjenjuje) u upravljanju radom Upravnog odjela te koordinira, organizira i nadzire rad Odsjeka za plan i razvoj, Odsjeka za poslove naplate, te Odsjeka za komunalno redarstvo, dok radnje koje se okrivljeniku stavljaju na teret spadaju u Odsjek za gospodarenje stanovima i poslovnim prostorima, a koji Odsjek prema čl. 18. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu Upravnog odjela za izgradnju i komunalni sustav, ne organizira, ne koordinira i ne nadzire pomoćnik pročelnika za pravna pitanja".

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: IV Kž 36/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 16. ožujka 2005. broj Kv-24/05 (Kio-113/04), u sjednici održanoj dana 5. prosinca 2006.,

r i j e š i o j e:

Žalba okr. D. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, Županijski je sud u Puli, temeljem čl. 190. st. 3. u svezi s čl. 177. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 - dalje: ZKP) odredio provođenje istrage protiv okr. D. M. zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. alineja 6. KZ, opisano pod toč. 1. izreke pobijanog rješenja i kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. alineja 6. u stjecaju s kaznenim djelom iz čl. 311. st. 2. KZ, opisano pod toč. 2. izreke pobijanog rješenja.

Protiv navedenog rješenja žali se okrivljenik po branitelju, ne navodeći žalbeni osnov sukladno čl. 399. u svezi s čl. 356. st. 1. toč. 2. ZKP, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv njega ne provodi istraga za predmetna kaznena djela.

Sukladno čl. 373. st. 1. u svezi s čl. 399. ZKP spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je u svom pisanom podnesku od 16. svibnja 2005. broj KŽ-DO-851/05, predložilo žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi pravilnim i osnovanim zaključak suda prvog stupnja da iz podataka i dokaza priležećih spisu proizlazi dostatan i relevantan stupanj osnovane sumnje da je okr. D. M.

IV Kž 36/05-3

postupio na način činjenično i pravno pobliže opisan pod toč. 1. i 2. izreke pobijanog rješenja i tako počinio kaznena djela iz čl. 292. st. 2. alineja 6. i čl. 311. st. 2. KZ, zbog čega je osnovano protiv njega odlučeno provesti istragu. Okolnosti na kojima je temeljio takav svoj zaključak, sud prvog stupnja je valjano obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i žalitelja, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na isto. Naime, pod toč.1 pobijanog rješenja okrivljeniku se stavlja na teret da je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, u vremenskom razdoblju od rujna do kraja listopada 1996. u namjeri da trgovačkom društvu B. d.d. P., gdje je bio ujedno i član Nadzornog odbora, pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist zaključio ugovor o zakupu poslovnih prostorija i aneks tom ugovoru, pobliže navedeni u činjeničnom opisu, ne postupajući u upravljanju gradskom imovinom kojom upravlja Fond stambenog gospodarstva P. brižno po načelima dobrog gospodarstvenika i propuštajući se brinuti za zakonit, ekonomičan i efikasan rad poslovanja Fonda, omogućio trgovačkom društvu B. d.d. korištenje šest natkrivenih perona na autobusnom kolodvoru u P. na rok od 182 godine priznavši ujedno tom trgovačkom društvu kao unaprijed plaćenu zakupninu za to razdoblje iznos od 2.140.421,34 kn, uzimajući cijenu od 2 DEM/m2 za 102,89 m2, iako je bio svjestan da je zakupnina za navedeno razdoblje trebala biti 6.036.680,83 kn, budući površina šest perona iznosi 373,52 m2, na koji način je trgovačkom društvu B. d.d,. a na štetu Fonda stambenog gospodarstva P. i G. P., pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 3.896.259,49 kn. Zaključak suda prvog stupnja o postojanju osnovane sumnje u tom dijelu žalitelj pobija navodeći da "izražava ozbiljnu sumnju u logičnost zaključivanja ODO Pula i Županijskog suda Pula koji polaze od pretpostavke da autobusni peron ima površinu 62,25 m2. Toliku površinu ne zauzima ni kamion s prikolicom, a kamoli autobus, površina jednog perona iznosi 20-ak m2 u naravi, a što dalje znači da je konstrukcija državnog odvjetništva neosnovana".

Međutim, neovisno o tome kolika je konkretno površina natkrivenog autobusnog perona, iz podataka i dokaza priležećih spisu proizlazi da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme, kao direktor Fonda stambenog gospodarstva P., bio odgovorna osoba u pravnoj, te da je on osobno potpisao ugovor o zakupu poslovnih prostorija broj 2936/96 od 19. rujna 1996. (list 23), u kojem su kao predmet zakupa navedeni poslovni prostori broj 13, 14, 15, 17 i 19 ukupne površine 102,89 m2, te šest autobusnih stajališta u tlocrtu označenih žuto, koji su sastavni dio ugovora. Kako je u samom ugovoru o zakupu navedeno da je šest autobusnih stajališta, u tlocrtu označeno žutim, sastavni dio tog ugovora, to je sud prvog stupnja izvršio uvid u tlocrt priležeći spisu, iz kojih podataka proizlazi u činjeničnom opisu navedena površina autobusnih stajališta.

Osim toga valja napomenuti da je ugovorom o zakupu bila određena samo zakupnina za poslovne prostore i to 2,00 DEM/m2, dok je određeno da će se zakupnina za stajališta odrediti aneksom ugovora, što nije učinjeno. Naime, čl. 1 Aneksa utvrđeno je da je Tripartitnim sporazumom uređen način plaćanja obveza koje trg.društvo „B.“d.d ima prema Fondu stambenog gospodarstva temeljem predmetnog ugovora o zakupu „i to u dijelu od 1.717.831,34 kn, kao i da „B.“ prema Fondu, po osnovi Ugovora imaju još i obvezu u iznosu od 434.608,13 kn, te se ovim Aneksom utvrđuje način podmirenja ovog, preostalog dijela obveze“. Iz daljnjeg teksta Aneksa proizlazi da je njime reguliran samo način podmirenja iznosa od 434.608, 13 kuna, dok je obveza „B.“d.d. u iznosu od 1.717.831,34 kuna i dalje egzistentna. Pitanje zakupnine za stajališta nije na jasan i nedvojben način uređeno Aneksom, već je u čl.3 samo konstatirano da će „B.“d.d izvršenjem obveza po Tripartitnom sporazumu i

IV Kž 36/05-3

obveza u iznosu od 434.608, 13 kuna, „podmiriti ukupne obveze koje imaju prema Fondu po osnovu Ugovora, te se Fond odriče bilo kakvog daljnjeg potraživanja po osnovu Ugovora prema B.“.

S obzirom na izložene okolnosti, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, za sada, s obzirom na stadij koji se ovaj kazneni postupak nalazi, postoji osnovana sumnja da je okr. D. M. postupajući na način opisan pod toč.1 pobijanog rješenja prouzročio znatnu imovinsku štetu G. P. i Fondu stambenog gospodarstva, zbog čega je osnovano sud prvog stupnja protiv njega odlučio provesti istragu, tijekom koje će se, izvođenjem potrebnih dokaza, utvrditi sve okolnosti relevantne za donošenje daljnje državnoodvjetničke odluke u ovom predmetu, pa tako, između ostalog i površina autobusnih perona, na što se ukazuje žalbom.

Pod toč.2 pobijanog rješenja okrivljeniku se stavlja na teret da je kao pomoćnik pročelnika Upravnog odjela za izgradnju i komunalni sustav G. P., u namjeri da trgovačkom društvu B. d.d. P. pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, a kako bi mu neosnovano omogućio daljnje korištenje autobusnih stajališta, postupio na način pobliže činjenično opisan pod tom točkom, te iako je znao da trg.društvo B.d. ne ispunjava uvjete natječaja, sačinio i supotpisao Ugovor o davanju u zakup 6 autobusnih stajališta i pripadajućeg poslovnog prostora, znajući da G. P. nema evidentiranog dugovanja prema B. u iznosu od 3.131.360,09 kuna, kao i da navedeni iznos ne pokriva ukupnu zakupninu za cijelo vrijeme trajanja zakupa, a kojem Ugovoru je priložio mišljenje Građansko-upravnog odjela Općinskog državnog odvjetništva u Puli, iako je znao da je to mišljenje dano za Ugovor drugačijeg sadržaja.

Pobijajući pravilnost zaključka suda prvog stupnja o postojanju osnovane sumnje da je postupio na opisani način, žalitelj navodi da on nije bio odgovorna osoba jer "pomoćnik pročelnika za pravna pitanja pomaže (ne zamjenjuje) u upravljanju radom Upravnog odjela te koordinira, organizira i nadzire rad Odsjeka za plan i razvoj, Odsjeka za poslove naplate, te Odsjeka za komunalno redarstvo, dok radnje koje se okrivljeniku stavljaju na teret spadaju u Odsjek za gospodarenje stanovima i poslovnim prostorima, a koji Odsjek prema čl. 18. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu Upravnog odjela za izgradnju i komunalni sustav, ne organizira, ne koordinira i ne nadzire pomoćnik pročelnika za pravna pitanja".

Takovim žalbenim navodima, međutim, žalitelj nije s uspjehom doveo u sumnju pravilnost zaključka suda prvog stupnja da je on u inkriminirano vrijeme imao svojstvo odgovorne osobe u G. P., jer je tijekom obavijesnog razgovora u mjesecu travnju 2002. (list 438) sam naveo da je on, budući je u to vrijeme bilo upražnjeno mjesto pomoćnika za izgradnju, koordinirao radom svih odsjeka unutra odjela, iz čega proizlazi da je koordinirao i organizirao i radom Odsjeka za gospodarenje stanovima i poslovnim prostorima. Isto proizlazi i iz sadržaja obavijesnih razgovora djelatnika Upravnog odjela u to vrijeme, kao i iz navoda direktora trgovačkog društva B., koji je naveo da je sve poslove u svezi sa natječajem za davanje u zakup predmetnih autobusnih stajališta obavljao sa okr. D. M..

Stoga, iako je okrivljenik formalno bio raspoređen na mjesto pomoćnika pročelnika za pravna pitanja Upravnog odjela za izgradnju i komunalni sustav G. P., proizlazi da je u svezi s natječajem za dodjelu u zakup predmetnih autobusnih stajališta, obavljao i poslove koji spadaju u nadležnost drugog Odsjeka odnosno da su mu ti poslovi bili povjereni, što ga sukladno čl. 89 st. 7 KZ čini odgovornom osobom u pravnoj osobi.

IV Kž 36/05-3

Osim toga, budući je kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret delicta propria, koje, u konkretnom slučaju, može počiniti samo odgovorna osoba u pravnoj ili službena osoba, valja napomenuti da okrivljenik, sukladno čl. 89. st. 3 KZ, ima i svojstvo službene osobe, pa se s obzirom na stadiju u kojem se ovaj kazneni postupak nalazi, njegovi žalbeni navodi o neimanju zakonom propisanog svojstva ne nalaze osnovanim.

U žalbi se nadalje navodi da "osim što nema svojstvo odgovorne osobe, okrivljenik ne razumije ni činjenični opis, kojim mu se stavlja na teret određene kriminalne aktivnosti, ne uvažavajući činjenice da je Odluku o raspisivanju Natječaja za davanje u zakup poslovnih prostora donijelo Gradsko poglavarstvo G. P., a da je Natječaj provela Komisija, čiji on nije član i koja je samostalna u radu".

Međutim, iz dokaza i podataka priležećih spisu proizlazi da je bitne elemente teksta Natječaja, kao što je visina jamčevine koja se ima uplatiti na ime ulaganja prethodnog zakupnika-B. d.d.- u poslovne prostore i autobusna stajališta u iznosu od 3.131.360,09 kuna, te odredbu da prijašnji zakupnik-B. d.d. ne mora uplatiti tu jamčevinu već natječajnoj dokumentaciji priložiti Tripartitni sporazum, odredio okrivljenik. Tako je sam okrivljenik u predkaznenom postupku naveo da je visinu jamčevine sam odredio na način da je zbrojio iznos od 1.4 milijuna kuna, koji je po njemu G. P. Tripartitnim sporazumom preuzela od P. kao obvezu prema B., s iznosom od 1.7 milijuna kuna, koliko po njemu iznosi neiskorištena zakupnina B. za prethodno razdoblje. Međutim, u poslovnoj dokumentaciji B. d.d. nisu pronađene kartice o potraživanju u navedenoj visini od 3 milijuna kuna, a Tripartitni sporazum nije nikada proknjižen u poslovnim knjigama G. P., tako da ne postoji evidencija o međusobnim dugovanjima G. P. i B.. Jedino je u financijskim karticama B. d.d registrirano potraživanje prema G. P. u visini od 1.7 milijuna kuna, ali nema evidentiranog potraživanja od 1.4 milijuna kuna. Osim toga, uvidom u sadržaj Tripartitnog sporazuma proizlazi da su njime kompenzirana potraživanja između G. P., P. i B. u iznosu od 3.131.691,28 kuna, iz čega bi proizlazilo da B., u vrijeme javljanja na natječaj i sklapanja Ugovora o zakupu, nisu trebali imati nepodmirenih potraživanja prema G. P., a da li su ih imali i koliko, nije razvidno iz podataka priležećih spisu.

Uz izloženo, evidentno je da na okolnost određivanja jamčevine koja se ima uplatiti na ime ulaganja prethodnog zakupnika B. d.d. u poslovne prostore i autobusna stajališta nije provedeno vještačenje, što je suprotno odredbi čl. 7 Odluke Gradskog vijeća G. P. o davanju u zakup poslovnog prostora, pa se s obzirom na manjkavu dokumentaciju o međusobnim potraživanjima G. P. i B. d.d., upitnim pokazuje i način i visina određivanja jamčevine.

Preostali žalbeni navodi nisu takovi da bi doveli u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, već je riječ o okolnostima koje će se utvrditi i razjasniti upravo tijekom provođenja istrage.

S obzirom na izloženo, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl.398 st.4 ZKP, nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl.398 st.3 ZKP, riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 5. prosinca 2006.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

IV Kž 36/05-3

Anamarija Pavičić, v. r.

Milan Gudelj, v. r.