II Kž-58/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 58/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 12. siječnja 2010. broj K-6/10 (Kv-10/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), produljen je pritvor protiv okr. D. B. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, a nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. D. B. putem braniteljice G. R., odvjetnice iz S., s prijedlogom da se žalba prihvati i okrivljeniku ukine pritvor, a podredno da se mjera pritvora zamijeni nekom od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

II Kž 58/10-3

Protivno žalbenim tvrdnjama, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da protiv okr. D. B. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, okrivljeniku se podignutom optužnicom stavlja na teret da je 15. prosinca 2009. počinio kazneno djelo razbojništva s maskirnom kapom na glavi uz uporabu noža, te na taj način od djelatnice frizerskog salona oduzeo novac u iznosu od 200,00 kn. Iz nalaza i mišljenja sudsko psihijatrijskog vještaka (list 24-30) spisa proizlazi da je okrivljenik osoba s dubokim i trajnim poremećajem ličnosti iz kruga shizotipnog poremećaja te uslijed toga opasan za okolinu, zbog čega postoji opasnost od ponavljanja istovrsnih ili sličnih kaznenih djela boravkom na slobodi. Preporučeno je i izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

Iz izvoda iz Kaznene evidencije (list 73) proizlazi da je okrivljenik ranije osuđivan u dva navrata zbog kaznenog djela zlouporabe opojne druge i teške krađe, a iz podataka socijalne anamneze (list 39-41) da je i ranije bio sklon rizičnim ponašanjima što upućuje na zaključak o neusklađenosti njegova ponašanja sa pozitivnim pravnim poretkom.

Ukupnost i međusobna povezanost navedenih okolnosti u korelaciji sa činjenicom da je okrivljenik nezaposlen i bez prihoda, te da je i terećeno kazneno djelo, prema vlastitom navodu, počinio u cilju pribavljanja novčanih sredstava, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi počinio nova istovrsna ili slična kaznena djela, zbog čega je daljnja primjena mjere pritvora protiv njega iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP nužna i na zakonu utemeljena.

S obzirom na utvrđene konkretne okolnosti koje upućuju na zaključak o postojanju iteracijske opasnosti, za sada nije prihvatljiv prijedlog da se mjera pritvora zamijeni nekom od mjera opreza, budući navedenom mjerom ne bi bila ostvarena ista svrha koja je ostvarena pritvorskom mjerom.

Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima pobija egzistentnost pritvorske osnove tvrdnjom da nije osuđivan za istovrsna kaznena djela, kao i da odsutnost redovnih prihoda ne može biti razlogom za produljenje pritvora. Naime, uz ove okolnosti, ranija osuđivanost upravo upućuje na zaključak o neusklađenosti ranijeg ponašanja okrivljenika sa pozitivnim pravnim poretkom, na kojega izrečene kaznenopravne sankcije nisu utjecale u dovoljnoj mjeri da shvati pogibeljnost i društvenu neprihvatljivost protupravnog ponašanja. Ta okolnost uz realno izraženu opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, suprotno žalbenim navodima, opravdavaju daljnju primjenu mjere pritvora po navedenoj pritvorskoj osnovi.

Nije osnovan niti žalbeni navod kojim ističe da je okrivljeniku potrebna pravilna medicinska skrb koja se ne može ostvariti u zatvorskim uvjetima. Naime, s obzirom na predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, ali i okolnost da je okrivljenik nekritičan u odnosu na svoju bolest, adekvatna zdravstvena skrb (liječenje psihičkih smetnji), može se upravo u potpunosti ostvariti u pritvorskim uvjetima.

II Kž 58/10-3

Slijedom navedenog, a budući da okrivljenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. siječnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.