Legislator Case Law & Legislation
Usž-372/2026-2 AI generated

High Administrative Court dismisses appeal against demolition order, upholding prior administrative court decision.

Case Number Usž-372/2026-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The High Administrative Court dismissed the plaintiff's appeal against the Administrative Court of Split's decision ordering the removal of an illegal structure. The plaintiff argued that the initial inspection lacked proper expertise and failed to verify the construction date relative to the 1968 cutoff, requesting expert testimony. The court rejected these claims, noting that the administrative court was not bound by the plaintiff's evidence requests and that the facts were sufficiently established in the preceding administrative procedure, making further investigation unnecessary under the principle of efficiency.

Legislator headnote

AI generated

Člankom 49. stavkom 4. Zakona o upravnom sporu; Člankom 135. stavkom 1. i člankom 148. stavkom 4. Zakona o upravnom sporu: Upravni sudovi ne vode prvotno postupanje već ocjenjuju zakonitost utvrđenog, a dokazi se izvode samo uz utvrđene nedostatke; načelo učinkovitosti nalaže donošenje odluke kada je činjenično stanje dostatno utvrđeno.

Keywords

AI generated
administrative appeal illegal construction demolition order expert testimony principle of efficiency burden of proof administrative court

Cited Legislation

AI generated
Člankom 49. stavkom 4. Zakona o upravnom sporu
Člankom 135. stavkom 1. Zakona o upravnom sporu
Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnom sporu
Člankom 148. stavkom 4. Zakona o upravnom sporu

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text



REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-372/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME

REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske

u vijeću sastavljenom od

sudaca toga suda

,

Ane Berlengi Fellner

,

predsjednice vijeća

,

Vlahe Bassegli Gozze

i

Senke Orlić- Zaninović

,

članova vijeća

te

više sudske savjetnice – specijalistice

,

Ivane Mamić Vuković

, kao

zapisničarke

, u upravnom sporu

tužiteljice

EV

iz

[adresa]

,

[adresa]

,

OIB [osobni identifikacijski broj]

,

koju zastupa

opunomoćenica

Marina Mrklić

,

odvjetnica

u

Odvjetničkom društvu Mrklić & Partneri jtd

, protiv

tuženika

Državnog inspektorata

, u

Zagrebu

,

Šubićeva 29

,

OIB 33706439962

, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi

tužiteljice

izjavljene protiv presude

Upravnog suda u Splitu

,

poslovni broj: Us I-605/2025-9

, od

18. rujna 2025.

na sjednici vijeća održanoj

14. svibnja 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba

tužiteljice

i potvrđuje presuda

Upravnog suda u Splitu

,

poslovni broj: Us I-605/2025-9

, od

18. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev

tužiteljice

za naknadu troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja

Državnog inspektorata

,

Područnog ureda u Splitu

,

Službe građevinske inspekcije

,

Odjela građevinske inspekcije

,

KLASA: UP/I-362-02/25-02/17

,

URBROJ: 443-02-03-12-01-25-4

, od

14. veljače 2025.

, kao i zahtjev

tužiteljice

za naknadu troškova tog dijela upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem

tuženika

naređuje se

tužiteljici

, kao

vlasnici

, da ukloni nelegalno izvedene gradnje, u rokovima i na način opisan izrekom tog rješenja, uz upozorenje o posljedicama propuštanja postupanja po istom.

2. Tužiteljica svojom žalbom pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga smatrajući kako je sam upravni spor iniciran iz razloga što u postupku donošenja osporenog rješenja nisu utvrđene činjenice bitne za donošenje pravilne odluke te da ni prvostupanjski upravni sud nije otklonio taj propust. Ukazuje da je tijekom postupka koji je prethodio upravnom sporu navodila kako joj nisu poznate stručne kompetencije osobe koja je izvršila očevid na terenu te da je predlagala provesti očevid uz prisustvo sudskog vještaka građevinske struke, kao i saslušanje svjedoka na sve navedene okolnosti. Smatra nepravilnom odluku prvostupanjskog upravnog suda kojom je odbio njen prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem, jer je upravo utvrđivanje vremena izgradnje dijela gradnje koje se nalaže ukloniti, ključna činjenica ovog spora. Obrazlažući svoj stav ističe kako je bez stručnog vještačenja nemoguće utvrditi jesu li dijelovi građevine izgrađeni prije ili nakon 15. veljače 1968., a što smatra odlučnim za primjenu propisa o legalnosti gradnje. Ukazuje kako je tijekom postupka dostavila Uvjerenje Općine Split, Zavoda za katastarske i geodetske poslove, od 12. lipnja 1991., koje potvrđuje da je na nekretnini označenoj kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] postojao objekt i prije 1968. Napominje da ista okolnost proizlazi i iz Kataloga postojećeg stanja nelegalnih građevina Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu. Ukazuje kako Sud pobrojane dokaze nije ocijenio ni osporio, nego ih je paušalno odbacio kao „nebitne“, iako upravo oni potvrđuju zakonitost dijela građevine i stavljaju pod sumnju nalog za uklanjanjem njezinih dijelova. Ističe i kako je objekt čije uklanjanje se određuje, njen dom u kojem živi sa svojom obitelji, a čime joj se izravno zadire u ustavno pravo iz članka 34. Ustava Republike Hrvatske, kao i članka 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedeći navedeno ističe da prvostupanjski upravni sud nije proveo test razmjernosti između zaštite javnog interesa i njenih temeljnih prava. Predlaže ovom sudu da usvoji navode žalbe i poništi pobijanu presudu te da sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar, sve uz naknadu troškova ovog upravnog spora, podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom upravnom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužiteljica poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, dok je prvostupanjski upravni sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 113. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18., 117/21. i 67/23. – u daljnjem tekstu Zakon).

8. Člankom 113. stavkom 1. točkom 1. Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Razmatrajući navode tužbe i podvodeći iste pod utvrđenja pobijane presude i osporenog rješenja, Sud nalazi kako u ovom predmetu nije sporno kako je tužiteljica vlasnica gradnje koja se nalaže ukloniti, kao i da je ta gradnja izvedena bez izvršne građevinske dozvole. Sukladno tome Sud nalazi kako se spor u konkretnom formira oko pravilnosti odluke prvostupanjskog upravnog suda da bez provođenja očevida, uz prisustvo vještaka iz područja graditeljstva, utvrdi dijelove gradnje koje je potrebno ukloniti, jer po navodu tužiteljice unutar takvih dijelova postoje i dijelovi izgrađeni prije 15. veljače 1968.

10. Cijeneći navedenu spornu okolnost Sud ukazuje kako je osporenim rješenjem naređeno tužiteljici uklanjanje „dogradnje maksimalnih tlocrtnih dimenzija 5,15x3,60m, visine prizemlja, izgrađene uz sjeverno pročelje postojeće zgrade, dogradnje maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 7,00x3,20m, visine prizemlja, izgrađenu uz istočno pročelje postojeće zgrade, kamina tlocrtnih dimenzija cca1,80x1,00m, visine 2,00m, izgrađenog uz istočno pročelje prizemne stambene građevine , prizemnu građevinu L tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 3,75x4,10, visine 2,00m, natkrivenu ravnim krovištem, namjene sprema, izgrađenu sjeverno od prizemne stambene građevine, metalnu nadstrešnicu tlocrtnih dimenzija cca 2,20x2,70, visine cca 2,00m, natkrivenu panelima, a izgrađenu istočno od prethodno navedene spreme, betonski plato nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 4,10x8,40, debljine cca 0,10m, sve izgrađeno na lokaciji unutar zaštićenog dijela prirode i kulturnog dobra Park šume Marjan.

11. Sukladno opisanim određenjima jasno je naznačeno kako se nalažu uklanjanja različitih dogradnji, kao i gradnji izvedenih u odnosu na postojeću građevinu, a što ukazuje da je osporenim rješenjem vrjednovano postojanje gradnje koja se neće ukloniti i koje je uzeto kao referentna točka određenja. S tim u vezi Sud za odlučno nalazi kako je osporeno rješenje i u svom sadržaju, utemeljeno na samoj preslici snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade STABILONOST d.o.o., broj TD 197-L/13, iz lipnja 2013., a koja snimka je sačinjena po zahtjevu tužiteljice kao naručitelja i u postupku ozakonjenja nelegalno izgrađene građevine. U tom grafičkom prikazu jasno je vidljiv dio koji je bio izgrađen prije 1968. te se tužiteljici nalaže uklanjanje upravo onog što je kao nelegalno i sama prikazala. Ovom Sud dodaje i kako je tužiteljica, svojim podneskom od 28. siječnja 2025., iskazala da je „ostatak kuće izgrađen 1985. godine“, iz čega proizlazi kako joj je potpuno jasno što je tada izgrađeno.

12.1. Člankom 49. stavkom 3. ZUS-a propisano je da Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio.

12.2. Člankom 49. stavkom 4. ZUS-a određeno je da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

13. Cijeneći naprijed citirane procesne odredbe Sud ističe kako su one ustanovljene u okolnosti da upravni sudovi ne vode prvotno postupanje, već polazno ocjenjuju zakonitost onog što je već utvrđeno te tek ukoliko nađu nedostatke ili netočnosti u ranijim utvrđenjima, samostalno izvode dokaze usmjerene ka utvrđenju materijalne istine. Stoga u situaciji kada postoji dostatno utvrđeno činjenično stanje, a kako je to u konkretnom slučaj, načelo učinkovitosti nalaže donošenje odluke i bez provođenja dokaza za koje se ne može racionalno smatrati da bi doveli do drugačijeg ishoda. Slijedom ovog stava Sud utvrđuje kako je zakonito određenje prvostupanjskog upravnog suda kojim je utemeljio svoju odluku na činjenicama utvrđenim u postupku koji je prethodio osporenom rješenju, budući da su činjenice utvrđene na naprijed opisani način dostatne za formiranje zakonite odluke.

14. U odnosu na prigovore navedene u tužbi,

Sud

smatra kako je na iste uglavnom odgovoreno sadržajem obrazloženja ove odluke. Ipak otklanjajući tužbene prigovore u cijelosti

Sud

ukazuje kako spisu

tuženika

prileži Zapisnik

Državnog inspektorata

, Područnog

ureda u Splitu

,

Službe građevinske inspekcije

,

Odjela građevinske inspekcije

,

KLASA: 362-01/24-01/373

,

URBROJ: 443-02-03-12-01-24-1

, od

9. prosinca 2024.

, kao kojom radnjom je

tužiteljica

nesporno upoznata te je u tom Zapisniku navedeno zvanje i zanimanje

službene osobe

koja je provela očevid. S tim u vezi

Sud

nalazi i kako je rješenje potpisala magistra inženjerka građevinarstva te stoga

Sud

zaključuje da je potpisnik potpuno nadležna osoba za provođenje očevida i posebno u situaciji u kojoj ima snimke izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade sačinjene po nalogu same

tužiteljice

.

15. Nadalje,

Sud

navodi kako se gradnjom unutar zaštićenih dijelova prirode, odnosno unutar kulturnog dobra, ne može uspostavljati dom, niti u tom smislu bespravni graditelj može očekivati ​​da je stekao pravo ili legitimno očekivanje na njega. Bez obzira na ovaj stav

Sud

ne nalazi da je

tužiteljica

dokazala da je gradnja čiji se dijelovi nalaze uklanjati njen dom, budući da nije dostavila dokaz da je ista jedina nekretnina u njenom vlasništvu u kojoj je moguće stanovanje, a posebno imajući na umu da sukladno ranijem Izvatku iz zemljišne knjige proizlazi kako je ona imala uredno prijavljeno prebivalište na adresi u

[adresa]

,

[adresa]

.

16. Konačno, s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano

tužiteljica

odbijena i sa zahtjevom za naknadu predmetnog upravnog spora troškova, jer, sukladno

članku 147.

stavku 1.

ZUS-a

, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer

tužiteljica

nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njen zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

12. Trebalo je stoga, temeljem

članka 135.

stavka 1.

i

članka 148.

stavka 4.

ZUS-a

, odlučiti kao u izreci ove presude.

U

Zagrebu

,

14. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner