Revr-14/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-14/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. J. iz F., zastupane po Z. Š. dipl. pravnici Sindikata trgovine Hrvatske, protiv tužene Zdravstvene ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući iz S., zastupane po D. Š. odvjetniku u O., radi raskida ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 15. svibnja 2003. godine br. Gž-1395/03, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 09. travnja 2003. godine, br. Pr-399/02, u sjednici održanoj 21. siječnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 09. travnja 2003. godine br. Pr-399/02 odbačena je žalba tuženice protiv presude istog suda od 21. veljače 2003. kao nepravovremena, koje rješenje je potvrđeno drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 15. svibnja 2003. godine br. Gž-1395/03.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene prava, ističući da prvostupanjski sud nije izvršio dostavu na adresu koju je zakonska zastupnica tuženice naznačila na zadnjem ročištu 21. veljače 2003. godine: S., već na adresu O. No, ni ta dostava nije uredno izvršena, jer nije obavljena na ruke zakonske zastupnice tuženice, niti se iz dostavnice vidi tko je pismeno primio u ime tuženice, nema ni pečata, niti je moguće razabrati tko je dostavu izvršio. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjska rješenja i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tuženice nije osnovana.

Revidentova tvrdnja da sud nije dostavu izvršio na adresu koju je zakonska zastupnica tuženice naznačila na raspravi 21. veljače 2003. godine nije osnovana, jer je u tom zapisniku navedeno da je zakonska zastupnica navela adresu: S., iako bi kućni broj upućivao na adresu:

O., na koju adresu je dostava i izvršena, no ostala je bezuspješna, s napomenom dostavljača da je primalac preselio na adresu O. Stoga je nova dostava izvršena na adresu navedenu u tužbi: O. Iz dostavnice o uručenju presude i iskaza sudskog dostavljača D. F. proizlazi da je presudu uručio osobno zakonskoj zastupnici tužene V. V., koja je primitak potpisala, ali nije htjela udariti pečat, dok je datum primitka upisao sudski dostavljač. Pozvana na ročište radi suočenja sa sudskim dostavljačem, tuženica nije htjela primiti poziv za 23. prosinac 2003, pa joj je dostavljač poziv ostavio na stolu, ali se usprkos toga pozivu nije odazvala.

Prema odredbi čl. 134. ZPP-a dostava se pravnim osobama, kakva je nesumnjivo tuženica, obavlja predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili radniku zatečenom u uredu ili poslovnoj prostoriji.

Kako je u postupku utvrđeno da je dostava izvršena propisno, neosnovani su revizijski navodi da sud nije dostavu izvršio na adresu koju je zakonska zastupnica tužene navela na zadnjoj raspravi, niti da je dostavljač presudu samo ostavio tako da ju je zakonska zastupnica našla tek 18. ožujka 2003, jer iz iskaza sudskog dostavljača, kako je naprijed iznijeto, nedvojbeno proizlazi da je presudu uručio zakonskoj zastupnici tužene 14. ožujka 2003, a na koju tvrdnju se zakonska zastupnica nije željela očitovati odbijanjem primitka sudskog poziva za suočenje sa sudskim dostavljačem, niti se na zakazano ročište odazvala.

Valjalo je stoga primjenom odredbe članka 400, u svezi s čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužene kao neosnovanu.

U Zagrebu, 21. siječnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.