Rev-2134/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2134/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednice vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića, mr. Jasne Brežanski , kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz S., kojega zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženika V. d.o.o., kao pravnog sljednika JT V." sjeverne D., zastupan po punomoćniku I. B., dipl. pravnici, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-777/99 od 12. rujna 2001., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-307/91 od 1. lipnja 1999.. u sjednici održanoj dana 8. svibnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi kako su odluke tuženika i to odluka disciplinskog vijeća broj O-1283/90 od 30. kolovoza 1990. i Odluka radničkog savjeta tuženika broj 2193/90 od 14. rujna 1990. godine, odnosno 19. listopada 1990. godine nezakonite, slijedom čega se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na njegovo ranije radno mjesto te mu isplatiti štetu zbog neisplaćenog osobnog dohotka počam od 25. listopada 1990., kao dana prestanka radnog odnosa pa do povratka na radno mjesto, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate uz naknadu troškova postupka.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. (pogrešno 364.) st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu, dok se državni odvjetnik Republike Hrvatske nije izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP. U nižestupanjskim presudama navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koje nisu međusobno proturječni, a ne proturječe ni dokazima u spisu, a što se odnosi i na iskaz svjedokinje A.O., koji iskaz je ocijenjen pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima pa ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuje revident, niti se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde nezakonitima odluke tuženika donesene u disciplinskom postupku, te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na njegovo radno mjesto i naknaditi mu plaću od prestanka radnog odnosa (25. listopada 1990.) do povratka na radno mjesto, to sve sa zakonskom kamatom, te je u revizijskoj fazi postupka sporno da li su pobijane odluke tuženika zakonite ili ne.

Među strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika na poslovima i radnim zadacima referenta za kontrolu, reklamaciju i naplatu potrošača u službi prodaje tuženika.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da je u prvoj polovici 1990. godine došlo do nezakonitog uzimanja velikih količina vode od strane mještana S. i raznih vodoprijevoznika na magistralnom vodovodu M.-S.-Z. zbog čega je Izvršno vijeće skupštine općine Z. zaključkom od 22. svibnja 1990. godine zabranilo nekontrolirano uzimanje vode i naložilo tuženiku kao javnom poduzeću da provede tu odluku,

- da je tuženik naredbom od 9. srpnja 1990. godine naredio zatvaranje svih ogranaka u bivšoj mjesnoj zajednici S. i svih zapornih ventila, no da je unatoč tome tijekom srpnja i kolovoza došlo do ilegalnog priključenja velikog broja potrošača u S. i u tom razdoblju su mještani S. i nadalje nezakonito uzimali velike količine vode,

- da je tužitelj bio zadužen za provedbu navedenih odluka, da mu je bila poznata činjenica postojanja ilegalnih priključaka u S., no osim što je po nalogu skidao ventile (tzv. hidrantske uši) sa tih ogranaka kroz mjesto, da nije prijavio ni jednog mještana S. zbog neovlašenog korištenja vode,

- da su gubici na vodovodnoj mreži za S. iznosili 478.568,40 dinara, te da je tijekom disciplinskog postupka tužitelju predložena nagodba na način da zaključno do 6. studenog 1990. godine uplati tuženiku navedeni iznos i o tome dostavi dokaze no tužitelj je odbio potpisati nagodbu.

U skladu s time nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev jer cijene da je u disciplinskom postupku utvrđeno da je tužitelj počinio teže povrede radne obveze koje mu se stavljaju na teret a koje su opisane odredbom čl. 12. st. 1. toč. 7. i 29. u svezi toč. 9. Pravilnika, te da su pobijane odluke zakonite, jer je tužitelju izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa koja je predviđena odredbom čl. 22. st. 2. i čl. 23. istog Pravilnika.

Neosnovano revident ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Na području vodovodne mreže koju je kontrolirao tužitelj došlo je do enormnog nezakonitog uzimanja vode, a tužitelj je propustio obaviti svoje radne zadatke, te nije vršio ni kontrolu ni prijavljivanje pojedinih ljudi koji su se ilegalno priključili iako je znao za ilegalne priključke, čime je počinio propust koji mu se stavlja na teret u provedenom disciplinskom postupku. Prema tome je u disciplinskom postupku koji je proveden sukladno odredbama Pravilnika tuženika utvrđeno da je tužitelj počinio teže povrede radne obveze koje mu se stavljaju na teret te mu je izrečena diciplinska mjera prestanka radnog odnosa koja je Pravilnikom tuženika predviđena za utvrđene teže povrede radne dužnosti. Iz iznesenih razloga se ne može prihvatiti revizijske navode da su pobijane odluke nezakonite.

Revizijski navod da vodovodna mreža na potezu B.-M.-S.-Z. nije bila osnovno sredstvo tuženika nije od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, kako su to pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi već je odlučno da je u zakonito provedenom disciplinskom postupku utvrđeno da je tužitelj počinio teže povrede radne dužnosti koje mu se stavljaju na teret (čl. 12. st. 1. toč. 7. i 29. u svezi odredbe čl. 9. Pravilnika), te da mu je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa predviđena odredbama Pravilnika ( čl. 22. st. 2. i čl. 28.)

Ostali revizijski navodi koji ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje nisu uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz iznesenih razloga se nije ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena to je presuđeno kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 8. svibnja 2002. godine

Predsjednica vijeća:

Vjera Delić, v.r.