Gž R-551/2019-2 · Županijski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-551/2019-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja S. C. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 9-Pr-1336/18-4 od 8. veljače 2019., 5. prosinca 2019.,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačava rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 9-Pr-1336/18-4 od 8. veljače 2019. u odbijajućem dijelu točke II izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem u točki I izreke utvrđeno je da je tužba u ovom predmetu povučena.

Točkom II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2019. do isplate, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen, što očito proizlazi iz obrazloženja rješenja, mada to nije navedeno u izreci.

Protiv tog rješenja u odbijajućem dijelu točke II izreke žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se rješenje preinači i dosudi mu daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn, uz naknadu žalbenog troška.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Prema stanju u spisu prvostupanjsko rješenje u točki I izreke i dosuđujućem dijelu točke II izreke postalo je pravomoćno budući da tuženik rješenje u tom dijelu žalbom nije pobijao.

Nadalje, nije prijeporno da je tužitelj tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari zatražio isplatu razlike božićnice za 2017. u bruto iznosu od 2.850,99 kn sa zateznim kamatama, da bi ta razlika neto iznosila 1.634,87 kn te da je tuženik udovoljio tom zahtjevu 22. siječnja 2018. nakon čega je tužitelj povukao predmetnu tužbu podneskom zaprimljenim 24. siječnja 2018., dakle odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

Odlučujući o zatraženom parničnom trošku tužitelja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), a polazeći da vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosi 1.634,87 kn, tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 kn, sastava podneska kojim je povukao tužbu u iznosu od 250,00 kn, sve uz PDV od 25%, te dosudio tužitelju ukupan parnični trošak u iznosu od 625,00 kn, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa parničnog troška od 937,50 kn zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

Osnovano tužitelj u žalbi navodi da vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja iznos od 2.850,99 kn, kako je to označeno u tužbi i tužbenom zahtjevu, a koji iznos predstavlja bruto iznos od 1.634,87 kn.

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a i Tarife tužitelju za trošak sastava tužbe trebalo priznati nagradu u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 24. siječnja 2018. u zatraženom iznosu od 250,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, ukupno 750,00 kn, što uz PDV od 25 % u iznosu od 187,50 kn, predstavlja ukupan parnični trošak u iznosu od 937,50 kn, kako je to pravilno zatražio i tužitelj. Kako je tužitelju na ime naknade parničnog troška priznat iznos od 625,00 kn, preinačenjem pobijanog rješenja u odbijajućem dijelu točke II izreke tužitelju je trebalo dosuditi i daljnji parnični trošak u iznosu od 312,50 kn.

Tužitelj je u cijelosti uspio s žalbom pa mu pripada i trošak sastava žalbe prema vrijednosti predmeta spora koju predstavlja dosuđena razlika parničnog troška (312,50 kn), a prema Tbr. 10. toč. 5. Tarife u iznosu od 125,00 kn i PDV u iznosu od 31,25 kn, ili ukupno 156,25 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.

Zbog tih razloga, a kako u donošenju pobijanog rješenja u pobijanom dijelu nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U preostalom dijelu (točka I izreke i dosuđujući dio točke II izreke), rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 5. prosinca 2019.

Sudac

Duško Abramović v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Svetlana Popović