IV Kž-30/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 30/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osumnj. J.P. zbog krivičnog djela iz čl. 236 f. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Splitu od 30. prosinca 1992. Kv 268/92, u sjednici održanoj 18. ožujka 1993.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se pobijano rješenje s time da se krivični postupak protiv okr. J.P. zbog krivičnog djela iz čl. 236.f st. 1. KZRH ima nastaviti.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem vijeće Vojnog suda u Splitu povodom izjavljenog neslaganja istražnoga suca Vojnog suda u Splitu odbilo je zahtjev za provodjenje istrage od 10. travnja 1992. protiv osumnj. Jo.P. zbog krivičnog djela iz čl. 236 f. st. 1. KZRH.

Međutim, vojni tužitelj je podnsekom od 21. listopada 1992. (list 11) izmijenio zahtjev za provođenje istrage tako da okrivljeniku stavlja na teret inkriminiranu djelatnost do 21. listopada 1992., što, dakako, proizlazi iz formulacije "do danas sudjeluje", dakle do 21. listopada 1992.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio vojni tužitelj, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Javni tužitelj Hrvatske dostavio je ovom Vrhovnom sudu pismeno mišljenje da se žalba vojnog tužitelja usvoji i pobijano rješenje ukine.

Žalba je osnovana.

U navedenom predmetu valja različito ocjenjivati okrivljenikovu djelatnost do 25. rujna 1992. koja je obuhvaćena oprostom u smislu čl. 1. st. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, ili u svezi s tim sukobima odnosno ratom ("Narodne novine", broj 58/92) i okrivljenikovu djelatnost nakon toga datuma koja ne podliježe oprostu. Prema tome, okolnost što je okrivljenik i nakon 25. rujna 1992. nastavio s oružanom pobunom opravdava njegov krivični progon za to razdoblje, ali ne isključuje oprost za njegovu djelatnost do navedenog datuma jer citirani Zakon o oprostu nije nigdje uvjetovao svoju primjenu određenim kasnijim ponašanjima osoba na koje se odnosi.

U konkretnom slučaju u zahtjevu za provođenje istrage od 10. travnja 1992. (list 1) nije obuhvaćeno razdoblje nakon 25. rujna 1992., ali je to vojni tužitelj učinio svojim podneskom od 21. listopada 1992. u kome je izjavio da obuhvaća okrivljenikovu djelatnost "do

danas

sudjeluje".

Budući

da vojni tužitelj ne može zahtijevati krivični progon za buduće radnje, valja uzeti da je on tim naknadnim podneskom obuhvatio okrivljenikovu djelatnost do 21. listopada 1992. Stoga je vijeće suda prvoga stupnja bilo dužno ocijeniti postoji li osnovana sumnja da je okrivljenik izvršio inkriminirano djelo u razdoblju od 26. rujna 1992. do 21. listopada 1992., a nije to učinio.

Iz navedenih razloga valjalo je preinačiti pobijano rješnje s time da se krivični postupak protiv okrivljenika ima nastaviti u istom ovom predmetu u odnosu na njegovu inkriminiranu djelatnost za razdoblje od 26. rujna 1992. do 21. listopada 1992.

Iz svih navedenih razloga valjalo je na temelju čl. 397. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. ožujka 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)