Revr-1605/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1605/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. H. (OIB: …) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. d.o.o., P. Z. (OIB: …), Z., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D. i partneri, Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu, vraćanja na posao i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2553/15-2 od 13. rujna 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 8482/14-26 od 5. listopada 2015., u sjednici održanoj 15. svibnja 2018.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 2553/15-2 od 13. rujna 2016. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-2553/15-2 od 13. rujna 2016. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8482/14-26 od 5. listopada 2015. kojom je suđeno:

" I./ Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja J. H. iz Z., koji glasi:

" Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od 25. lipnja 2014. koju je tuženik Z. d.o.o.,P. Z. dao tužitelju J. H., kao ni odluka kojom se ne udovoljava zahtjevu za zaštitu prava radnika poslovni broj 270-IO 090/14 od 08. srpnja 2014. godine pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao.

2. Naređuje se tuženiku da tužitelja, vati na posao, na radno mjesto vozača autobusa.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati u razdoblju od nezakonitog prestanka radnog odnosa tj. od 17. lipnja 2014. do dana vraćanja na posao naknadu plaću u mjesečnom iznosu od 11.067,68 kn bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16-tog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu , za pet postotnih poena, i to sve u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 8 dana.

II./ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kn, u roku od 8 dana."

U obrazloženju presude je navedeno da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu utemeljena na utvrđenoj činjenici da je tužitelj u svojoj radnoj knjižici ishodio upis srednje stručne spreme na temelju lažne svjedodžbe Srednjoškolskog centra T. P. iz G. o završenom obrazovanju iz školske godine 1987/88. broj: 01-483/II, broj matične knjige 62, za zanimanje vozača, iako za tužitelja taj srednjoškolski centar nije izdao navedenu svjedodžbu, iz čega proizlazi da tužitelj nije završio obrazovanje koje je prijavio poslodavcu, čime je tužitelj postupajući na prijevaran način doveo poslodavca u zabludu, što je rezultiralo gubitkom povjerenja poslodavca u radnika.

Primjenom odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013. - dalje: ZR) sudovi su zaključili da je u ovom slučaju tužitelj dokazao opravdani razlog za izvanredni otkaz, jer navedena zakonska odredba polazi od toga da se (osim teške povrede radne obveze) od poslodavca ne zahtijeva da nastavi radni odnos s radnikom i u onoj situaciji kada postoje neke druge osobito važne činjenice, ako one bitno narušavaju taj radni odnos jer je poslodavac izgubio povjerenje u radnika.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev ili ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati županijskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju troškove postupka.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima u postupku pred prvostupanjskim i pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Obrazloženje pobijane drugostupanjske presude sadrže jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama koje su nižestupanjski sudovi utvrdili te radi kojih su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja. Tako nižestupanjski sudovi na jasan i potpun način ukazuju da je tuženik imao valjan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju jer da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o radu sa tuženikom upotrijebio (predao tuženiku) lažni dokument o stručnoj spremi i kvalifikaciji.

U ovom slučaju tužitelj kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija tužitelja sadržajno iscrpljuje). Riječ je evidentno o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

Nadalje je tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazao na bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 12. ZPP, tvrdeći da nižestupanjski sudovi nisu bili ovlašteni utvrđivati vjerodostojnost tužiteljeve svjedodžbe navodno izdane od strane Srednjoškolskog centra T. P. iz G. o završenom obrazovanju iz školske godine 1987/88. broj: 01-483/II, broj matične knjige 62.

U ovom slučaju rješenje spora ovisi o tome je li tužitelj koristio lažnu svjedodžbu, jer je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena zbog gubitka povjerenja tuženika u tužitelja, nakon što je saznao da je tužitelj ishodio i koristio lažnu diplomu.

Tužitelj je u pravu kada tvrdi da je svjedodžba javna isprava i da javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje.

Međutim, ako se u parnici pojavi pitanje vjerodostojnosti javne isprave, valja poći od odredbe čl. 12. ZPP, prema kojoj, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

U ovom slučaju sudovi su pravilno pošli od toga da se javnim ispravama smatraju isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku, te da javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje. Ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, provjera vjerodostojnosti može se utvrditi samo kod tijela koje je izdalo ispravu, u ovom slučaju škole.

S obzirom na to da je Srednjoškolski centar T. P. iz G. otklonio vjerodostojnost „svjedodžbe“, ta svjedodžba uopće nema svojstvo javne isprave, pa se samim time njome ne dokazuje ono što je u toj „svjedodžbi“ potvrđeno.

Stoga u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. u vezi s čl. 8. ZPP na koju je opisno ukazano revizijom.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 108. Zakona o radu u odnosu na postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Ovaj sud je ocijenio da nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu , glede postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima ocijenjeno je nespornim:

- da je tuženik svojom odlukom od 6. lipnja 2014. tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu sklopljen između stranaka 29. ožujka 1996. na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozač autobusa, A. P., šifra 03670;

- da je tužitelj protiv te odluke podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa,

- da svojom odlukom od 8. srpnja 2014. tuženik tom zahtjevu tužitelja nije udovoljio,

- da je tuženik tužitelju prije donošenja pobijane odluke omogućio iznošenje obrane

- da je tuženik proveo propisani postupak savjetovanja sa Sindikatom vozača radnika tuženika.

U odnosu na sporne činjenice glede postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu utvrđeno je:

- da Svjedodžbu Srednjoškolskog centra T. P. iz G. o završenom obrazovanju iz školske godine 1987/88. broj: 01-483/II, broj matične knjige 62 za zanimanje vozača za tužitelja taj srednjoškolski centar za tužitelja nije izdao, i

- da je tužitelj tu svjedodžbu predao tuženiku i istu dao upisati u radnu knjižicu.

Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a obrazloženje prvostupanjske presude se temelji na pravnom shvaćanju da Odluka o otkazu ugovora nije nedopuštena jer je tuženik imao opravdan razlog za otkaz, a u postupku otkazivanja da je poštivao propisanu proceduru.

Tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

Prema odredbi čl. 108. st. 1. Zakona o radu poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Kada je tužitelj pri sklapanju ugovora o radu predao tuženiku radnu knjižicu u kojoj je navedena nevjerodostojna svjedodžba o stjecanju stupnja stručne spreme i vrste zanimanja, onda je on zapravo dao tuženiku neistinite podatke važne za zasnivanje radnog odnosa. Zbog tih okolnosti tuženik po prirodi stvari ne može imati niti minimum povjerenja potrebnog za odnos poslodavca i radnika, a uslijed čega je dakle i po ocjeni revizijskog suda tuženik imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje predmetnog ugovora o radu jer dakle i uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć.

Okolnost (na koju u reviziji ukazuje tužitelj) da je tuženik u izreci pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu naveo da je razlog otkaza krivotvorenje dokumenata, a da tužitelj nije osuđen za to kazneno djelo, ne čini predmetni otkaz nedopuštenim. Naime, tuženik je u izreci pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao razlog toga otkaza naveo ne samo krivotvorenje dokumenata već i davanje neistinitih podataka važnih za zasnivanje radnog odnosa.

Kao što je već prethodno rečeno kao dostatan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu u konkretnom slučaju ukazuje se već sama okolnost što je tužitelj pri zasnivanju radnog odnosa dao tuženiku neistinite podatke vezano za stručnu spremu i vrstu zanimanja koju ima.

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja protiv pobijane drugostupanjske presude, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 15. svibnja 2018.

Predsjednik vijeća

Aleksandar Peruzović, v.r.