Rev-11/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 11/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe O., protiv tuženika Đ. D. sada pokojnog po nasljednici J. D. iz O., zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici iz O., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 6. rujna 2001. godine, br. Gž-2458/01-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 21. veljače 2001. godine, br. P-476/93-15, u sjednici održanoj dana 17. veljače 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija J. D. iz O. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 1. ožujka 1993. godine, a predmet spora predstavlja otkaz stanarskog prava na stanu u O., površine 44,79 m², a po čl. 99. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima (“Narodne novine”, broj 51/85, 42/76, 22/92 i 70/93. – dalje ZSO).

Dopuštenost revizije u takvoj pravnoj stvari, a budući da se radi o sporu iz odnosa korištenja stana treba cijeniti prema vrijednosnom kriteriju i to onom izračunatom sukladno odredbi čl. 38. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99), a pozivom na odredbu iz čl. 284. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 117/03.), dakle prema jednogodišnjoj najamnini tako da se najamnina za mjesec u kojem je podnesena tužba pomnoži s brojem 12.

Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje ZIDZPP), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. dotadašnjeg Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91 i 91/92. – dalje dotadašnji ZPP) tako da u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Opće je poznata činjenica da jednogodišnja najamnina, računajući od 1. ožujka 1993. godine, kada je tužba podnesena, za navedeni stan u Osijeku, površine svega 44,79 m² ne prelazi 100.000,00 kn.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZIDZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona, rješava se po tom izmijenjenom Zakonu.

U ovoj pravnoj stvari drugostupanjska odluka tj. rješenje Županijskog suda u Osijeku br. Gž-2458/01-2 doneseno je 06. rujna 2001. godine, dakle, nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, tj. 100.000,00 kn.

Kako u ovome predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog rješenja ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn, to revizija J. D. iz O. nije dopuštena, pa je ovu valjalo odbaciti kao nedopuštenu temeljem odredbe čl. 400. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – ZPP).

U Zagrebu, 17. veljače 2004.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.