Kžzp-40/2011-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzp 40/11-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća, te Žarka Dundovića i Zlate Lipnjak-Bosanac kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u pravnoj stvari predlagatelja M. O., kojeg zastupa punomoćnik, otac I. O., oboje iz D., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, odlučujući o žalbi predlagatelja podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 15. srpnja 2011. broj Kzp.2/11, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 13. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Uvažava se žalba predlagatelja M. O., preinačuje se točka II. izreke pobijanog rješenja na način da se predlagatelju na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku određuje iznos od 5.500,00 (slovima: pettisućapetsto) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj da dosuđeni iznos na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati predlagatelju u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem od 15. srpnja 2011. broj Kzp.2/11naložio pod točkom I. izreke Općinskom sudu u Dubrovniku da u roku od šest mjeseci od dana dostave tog rješenja donese odluku u predmetu koji se vodi pod brojem K. 390/04. Pod točkom II. izreke predlagatelju M. O. je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 2.000,00 kuna te je pod točkom III. izreke naloženo Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj M. O. po punomoćniku, ocu I. O., ne navodeći žalbene razloge, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da mu se odredi primjerena naknada u visini od 20.000,00 kuna.

Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje, vijeće sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije našlo da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08. i 57/11., dalje u tekstu: ZPP), na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Međutim, po ocjeni vijeća sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predlagatelj u žalbi osnovano tvrdi mu je naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku određena u neprimjerenom iznosu, čime je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10., 122/10.; pročišćeni tekst, i 27/11. – dalje u tekstu ZS).

Naime, nakon detaljno iznesene kronologije rada na predmetu, prvostupanjski sud određuje predlagatelju naknadu u iznosu od svega 2.000,00 kuna, a svoj vrlo sažet zaključak o primjerenosti navedenog iznosa naknade izvodi iz okolnosti da pravno odlučno razdoblje u kaznenom postupku koji je povod zaštite iznosi šest godina, osam mjeseci i pet dana, tijekom kojih je zbog postupanja prvostupanjskog suda došlo do neopravdanih zastoja, pa naknadu određuje s obzirom na sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje socijalnih i teških gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Prije svega, odlučujući o visini naknade primjerene povredi prava koju predlagatelj u konkretnoj situaciji trpi, prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio činjenicu da je kazneni postupak, tijekom pravno odlučnog razdoblja od šest godina, osam mjeseci i pet dana bio u zastoju ukupno pet godina, sedam mjeseci i šesnaest dana. Naime, iz dostavljene preslike spisa uočava se da je Općinskom sudu u Dubrovniku trebalo čak dvije godine, tri mjeseca i pet dana da pozove predlagatelja kao supsidijarnog tužitelja na ispravak optužnog akta. Nadalje, nakon kratkotrajnog razdoblja ažurnog postupanja na predmetu, spis je zbog promjena sudaca zaduženih za predmet bio u zastoju dvije godine, tri mjeseca i jedanaest dana. Konačno, nakon što je određen posljednji sudac za rad na ovom predmetu, isti je postupao učinkovito te odredio i proveo raspravu u primjerenom roku, na kojoj je odlučeno da se pribavi određena dokumentacija, međutim nakon što je tome udovoljeno, utvrđeno je da se spis nalazi u daljnjem zastoju od jedne godine i jednog mjeseca.

Stoga, imajući na umu navedeno, kao i da se prema ocjeni ovog suda drugog stupnja ovdje ne radi o osobito složenom predmetu, te da predlagatelj svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja sudskog postupka, a imajući u vidu značaj učinkovitog vođenja postupka za predlagatelja, ocjena je ovog vijeća sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, da naknada primjerena povredi prava na suđenje u razumnom roku koju predlagatelj trpi, a respektirajući i gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, iznosi ukupno 5.500,00 kuna.

Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a, u svezi sa pravnim pravilnom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.), prihvatiti žalbu predlagatelja i preinačiti pobijano rješenje, te je stoga odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 13. rujna 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Mr. sc. Branko Brkić, v.r.